RECENZIJA Antonia Kliska, Mali dnevnik čitanja

Neću se žaliti na bezbroj puta upotrijebljen motiv tjeskobne ženske osobe same u kući na osami jer sam to znala i prije čitanja pa sam je svejedno uzela.
Ni na broj stranica zbog kojih se povremeno gubila napetost jer nemoguće ju je jednako održavati cijelo vrijeme.
Recimo i da sam brzo pohvatala tko je uljez i koju tajnu skriva glavna junakinja, ali to pripisujem količini pročitanih knjiga i odgledanih filmova. Ne smeta mi za daljne čitanje jer u konačnici mi je bitno da priča ima smisla, veze, logike, da se suvislo završi i da svaki lažni trag dobije svoje objašnjenje i rješenje.

“Kuća na hridi” ima sve to pa još i sjajnu atmosferu, meni jako zanimljivo zanimanje glavne junakinje i izvrstan, baš izvrstan sam završetak romana.

Zanijela me je opisom kuće i osjećajem boravka u njoj, a naročito pogledom na more i slobodom koju pruža. Naravno da se ja ovakva ne bih nikad naselila u osamljenu kuću na hridi, ne bih ni na vikend tamo, ali me to ne sprječava da uživam kroz tuđe izmišljeno iskustvo.
I da mi se ništa drugo nije svidjelo u knjizi vrijedilo bi je čitati baš zbog tog osjećaja spajanja čovjeka s pejzažom, i doslovce i preneseno.

Druga krasna stvar u knjizi, mimo osnovnog zapleta i raspleta, je zanimanje glavne junakinje. Ono koje me uvijek razveseli kad uđe u radnju romana na način da iznosi sve što želim znati. Jesam ga spetljala, a?
Ne želim ja reći koje je ako ne znate. Neka vas razveseli kao mene.

Uglavnom, ovo u osnovi jest triler jer ima napetost, ima potencijalnu opasnost, ali ide i dalje toga i to u nešto mekšem smjeru. Jezivo mi nije, kao što sugeriraju korice.

Jako je dobro napisano i preporučujem kao štivo za odmor i opuštanje.

 

Izvor: Mali dnevnik čitanja