RECENZIJA Antonia Kliska, Mali dnevnik čitanja

Dragi, dragi Pavao!
Nevjerojatan je!
On piše brže nego što ja mogu čitati.
A kad uspijem ponešto uhvatiti njegovo mjesto u mom srcu se još više učvrsti.

Klub čitatelja nipošto ne bih propustila već zbog samog naslova.
A ovaj klub je specifičan. Skupina umirovljenika u Domu za starije u zagrebačkom Trnju sastaje se svaki četvrtak pričati o knjigama, ali i o svim domskim događanjima.
Izvrsna podloga za razvoj svakojakih događaja, ali ono što će se stvarno dogoditi prelazi granice uobičajenog.
Tu stupa na scenu glavni lik, ujedno i pripovjedač i sin jedne od članica čitateljskog kluba. A meni po dojmu pisac glavom i bradom.
On će tragati i izvještavati nas o događajima otvarajući pri tome niz rasprava o umjetnosti i estetici.

Pavličićevim vjernim čitateljima mogu opisati ovaj roman kao spoj Večernjeg akta i Stare ljubavi, a svima onima koji će to tek postati kao splet misterije, fantastike i umjetnosti kroz koji prolazimo glatko i sa užitkom.

I onda ta rečenica.
Neoboriva izjava vječne ljubavi lako i nježno umetnuta u tekst.
I da ga nisam voljela još od djetinjstva, sad bi me dobio za sva vremena. 

 

Izvor: Mali dnevnik čitanja