RECENZIJA Antonia Kliska, Mali dnevnik čitanja

Savršeno dijete sam pročitala u dahu jer me jako zanimalo što će se sve dogoditi i koliko će daleko otići.

Priča o bračnom paru koji očajnički želi dijete, a onda im se želja ostvari kroz posvojenje tajanstvene djevojčice ispričan je iz perspektive tri odrasle osobe.
Dvije od njih su svojim postupcima znatno pridonijele da se dogodi sve što se dogodilo, ali to mi je bilo prilično neuvjerljivo s obzirom na njihovo iskustvo i zanimanja pa je treća spasila priču svojim postupcima, ali i poteškoćama o kojima se ne govori dovoljno.
Djevojčica oko koje se sve vrti je prava slika bivšeg zanimanja autorice; radila je kao klinička psihologinja, bavila se dječjim traumama i to se vidi. Pomalo udžbenički, napete i jezive scene kojima knjiga obiluje su mi bile samo slijed koji vodi do punog oblikovanja profila na kojem je sagrađena knjiga.

Problem i prava jeza je ponašanje i postupci, odnosno odsustvo istih kod onih koji su mogli i trebali djelovati. Prvo, bliski kontakti čije ponašanje mi je jedva mrvicu opravdano pri samom kraju, a onda cijeli jedan sustav koji puno griješi.

Savršeno dijete se čita s napetošću trilera, ali konačni osjećaj na kraju je tuga i nažalost bespomoćnost.

 

Izvor: Mali dnevnik čitanja