RECENZIJA Antonia Kliska, Mali dnevnik čitanja

Već sam vam pisala da sam se za čitanja Pariške knjižnice osjećala kao da sam ja u njoj.
Toliko misli, želja i osjećaja kao da sam ih sama izrazila. O knjigama i čitanju, dakako.

Mnoštvo je knjiga na temu Drugog svjetskog rata, gotovo obavezno u dvojnom narativu i taman kad pomisliš da je sve rečeno, dođe Pariška knjižnica s novom perspektivom.
O knjigama i ljudima, na naročito poseban način.
Glavni likovi su Odile, knjižničarka u Američkoj knjižnici u Parizu za vrijeme Drugog svjetskog rata, a sada usamljena umirovljenica u Montani i Lily, njena susjeda tinejdžerica, koja čezne za nekim drukčijim životom. Njihov spoj je topla životna priča koja će iz obje izvući najbolje.

Znate kako priča iz sadašnjosti zna biti dosadna ili nepotrebna u usporedbi s glavnom akcijom? Ovdje nije, ovdje nadopunjava osnovnu priču u pravoj mjeri. Obje su vrlo životne, ispisane s razumijevanjem prema najboljem i najgorem u ljudima jer svako vrijeme nosi svoje, a različiti ljudi će različito prihvatiti izazove.

Koliko sam god uživala u izmaštanom dijelu ove priče i mnogim knjiškim referencama, ono najdojmljivije je da knjiga počiva na stvarnim ljudima. Iznenadit ćete se na kraju tko i što se ovdje stvarno zbio.
Hrabro i nezaboravno.

“Nakon tame rata, svjetlo knjiga.”

 

Izvor: Mali dnevnik čitanja