RECENZIJA Andrea Šikić, Mamine knjige

Ima tome neko vrijeme da je u nekoj seriji spomenuta ova knjiga i da me u tolikoj mjeri zainteresirala da sam je odmah stavila na svoju Goodreads TBR listu, pa čim nam je stigla u izdanju Mozaik knjige, a potaknuta pohvalama blogera sa svih strana, jedva sam čekala da vidim hoće li se i meni svidjeti. Po samom opisu i obzirom da pripada “gotičkom romanu”, to nije nešto što bi ja inače odabrala, ali nakon što me je ova knjiga podigla iz uspavanog čitateljskog sna, možda je vrijeme da napravim neki žanrovski zaokret?

Ovaj roman ima elemenata svega i svačega: ljubavna priča, horor, misterij, ubojstva, ali sve skupa funkcionira jako dobro i nije čudo da je roman postao instant bestseler.

“Jedina istina je moć, a jedina je moć znati kako preživjeti.”

Priča prati Hazel Sinnett, djevojku iz škotskog visokog društva čiji je životni put određen od rođenja, no ona ne odustaje u naumu da se školuje i postane liječnica, a ujedno da proba pronaći i lijek za rimsku groznicu koja je harala Edinburghom. Paralelno s Hazel upoznajemo Jacka. Jack je siromah koji radi kao pomoćnik u kazalištu, a noći krade tijela iskopavajući ih iz grobova i prodajući ih za obuku u posebnom Kraljevskom anatomskom društvu.

Hazelina znatiželja jednom prilikom dovest će do toga da im se putevi ukrste, a taj će susret za njih biti sudbonosan. Zajedno će raditi na tome da Hazel ostvari svoj san i postane liječnica. No, taj put san nalazit će na brojne izazove; od opasnih doktora zlih namjera, neobičnih nestanaka tijela, a tu su i zaruke koje su davno ugovorene, ali koje su daleko od želje njezina srca.

Hazel je fascinantno mlado biće i snažna junakinja koja nosi ovu priču, odlučna, koja zna što želi i koja je ispred svog vremena. Niti društvo niti vrijeme neće joj stati na put da ostvari što želi. Tvrdoglava i hrabra, ali sreća prati hrabre, zar ne?

“Sljedeće večeri, dok je hodao prema potoku gdje je vidio Hazel kako sjedi uz obalu, nešto je shvatio: njegova ljubav prema Isabelli bila je kao da promatra svijeću na slici, slici majstora koji je uhvatio njenu svjetlost i sjaj koji baca na sve oko sebe, no čiji je plamen ipak bio sačinjen samo od ulja na platnu. Kad je Jack pogledao Hazel, taj je plamen oživio i zagrijavao zrak koji ga okružuje. Osjetio je njegovu toplinu i moć, čuo njegovo pucketanje. Bilo je to kao da je prvi puta osjetio snagu plamena.”

Jack je u ovoj priči baš idealan partner za neustrašivu Hazel, on je podrška, oslonac, prijatelj i partner. Uistinu je poseban način na koji je Dana Schwartz uplela romantiku u mračno razdoblje između scena toliko mučnih da bi bilo dobro da ih ne vizualizirate.

Mada sam naišla na poneke kritike romana u dijelu u kojem tvrde da mu je kraj predvidljiv i zbrzan, meni je bio djelomično očekivan i jako dobar, taman pravi “cliffhanger” da me drži u neizvjesnosti dok nam ne dođe prijevod nastanka.

“Moje srce koje kuca još je uvijek tvoje, pisalo je u pismu, i ja ću te čekati.”

Ako dvojite da ovaj gotički roman nije za vas, vjerujte mi na riječ da je ovo ipak priča o ljubavi (s dodatkom mračne strane anatomije) koja, kako je jedna kolegica to slikovito opisala doista “diže iz mrtvih”.

 

Izvor: Mamine knjige