RECENZIJA Andrea Šikić, Mamine knjige
Dok mi ova knjiga nije došla u ruke (zahvaljujući izdavaču Mozaik knjiga), priznajem da nije bila na mom popisu za čitanje niti sam planirala gledati seriju koja mi je svako malo ‘iskakala’ na Netflixu. Još jednu stvar moram na samom početku priznati – dok je nisam otvorila, nisam uopće slutila da je riječ o grafičkom romanu i da je ovo serijal u stripu. Nakon pročitanog prvog nastavka koji je odnedavno objavljen kod nas sve što mogu reći je da sam se bespovratno zaljubila u priču o “dječaku koji upoznaje dječaka” i da Charlie i Nick imaju komadić mog srca.
Alice Oseman ovim je serijalom postala pravi britanski književni fenomen sa velikih 4 milijuna prodanih primjeraka, a ova se serija nalazi među 10 najgledanijih serija Netflixa širom svijeta. Alice je serijal objavila u svom vlastitom izdavaštvu, a financirala ga je publika.
Nemam što puno reći o samom radnji. Upoznajemo petnaestogodišnjeg Charlieja, sramežljivog srednjoškolca koji se zaljubljuje u ragbijaša Nicka. Prije njega Charlie je već imao pokušaj ljubavnog odnosa no njegov partner postao je njegov emocionalni zlostavljač, stoga prijateljstvo koje najprije razvija s Nickom budi u Charlieju prave i iskrene emocije zatomljene negdje duboko unutra. Iako na prvu dijametralno suprotni, Nick kao zgodan popularan sportaš omiljen u društvu i autsajder Charlie koji je među prvima ‘izašao iz ormara’ i koji (a tome doprinosi i činjenica da pohađaju školu za dječake) trpi raznorazne komentare,odnosno predrasude na račun svog izgleda, seksualnosti, ova dvojica mladića otkrit će da im je put vlastitog otkrivenja utkan istim stazama i da su jedno drugome prijeko potrebna srodna duša koja je tu da pomogne izboriti se sa svim problemima vršnjačkog odrastanja.
Ono što je mene totalno ‘kupilo’ u ovoj priči, u moru današnjih izmasakriranih likova u jeku woke trenda je što je ova ‘gej-ljubav’ opisana baš onako kako treba; čisto, nevino, nježno, kakva ta prva teen ljubav i treba biti. Jer nije važan ni spol ni rod, i u godinama kada učimo sami sebe prihvatiti, nema mjesta osudi društva i svom nasilju i osudi koje često dođe s diskriminacijom. Ukratko, ovo je jako lijepa i prijeko potrebna ljubavna priča o tinejđerima, s dodatkom što su istog spola. No to vas ne treba opterećivati.
Nickov lik je moj favorit. On se još nije deklarirao, ali ne srami se sebe i dopušta si otkriti tko je, gdje pripada i koga želi i potpuno je neopterećen i zdušno brani i štiti one do kojih mu je stalo.
Bez predrasuda, uz toplu preporuku, a ja željno očekujem nastavak! 
Izvor: Mamine knjige