RECENZIJA Andrea Šikić, Mamine knjige
Inspirativna priča za hladne dane koja grije srca velikih i malenih
David Walliams. Genijalac. Umjetnik. Čudo! Svakom novom pričom koja dođe iz njegovog pera, sve mi je srcu draži, a i mojoj dječici. Osobno obožavam roman “Zvijer“ za nešto stariji mladi uzrast, a “Mala čudovišta”su jedna od slikovnica koja se redovito skida s police, a posebice u jesen.
Ovo ljeto od Davida nam je stigla jedna zimska priča, ali lijepo nas je rashladila u ove ljetne dane i najavila sezonu grijanja riječima ispod toplog pokrivača. Čim sam na naslovnici ugledala pingvina, znala sam da će mojim malim obožavateljima te životinje Geronimo brzo postati broj jedan i nisam se prevarila.
U svojoj maniri, Walliams nam je donio priču o pingvinu koji je mislio da može letjeti! Kad kažem “u svojoj maniri” mislim na vrhunski humor i za djecu i odrasle, pustolovinu, no i važnu poruku i lekciju za sve čitače.
Geronimo je ispred naših očiju oživio ilustracijama umjetničkog genija Tony Ross-a, a urednik ove priče pobrinuo se da nam sve bude kristalno snježno jasno malim i važnim opaskama koje nemojte propustiti na prvim stranicama.
Mali pingvin, Geronimo, izlegao se iz jaja koje je grijao njegov brižni otac na najudaljenijem dnu dna našeg planeta, gdje je živjela ogromna kolonija carskih pingvina. Kod carskih je pingvina specifično to što se za njihova jaja prije nego što se izlegnu brinu tate. Griju ih tako da ih drže svojim stopalima i prekriju trbusima, a ako je posebno hladno, svi se tate okupe i zajedno griju sva jaja. Fora!
Od kada je spoznao da ima krila, jedino što ovaj maleni pingvin želi je letjeti, jer, tome krila i služe. Zar ne? Geronimo se teško nosi sa spoznajom da pingvini ne mogu letjeti i odlučan je u namjeri da svom tati dokaže suprotno. Tu kreću njegovi beskonačni nes(p)retni pokušaji letenja koji neslavno završavaju padovima. Ali, Geronimo ne odustaje. Nakon posljednje pustolovine malog pingvina, kada se sa pretovarenog albatrosa strovalio u jato malih tuljana, Geronimov tata dobio je upozorenje cara svih carskih pingivna – mora svom sinu pošto-poto objasniti kako pingivini ne mogu letjeti. Pred ovim se tatom našao težak izazov, i srce mu se slamalo dok je pošao slomiti Geronimov san.
Ipak, ovaj otac nije želio odustati i želio je da njegov sin vjeruje u svoje snove i stoga je došao do genijalne ideje. Uz pomoć cijele kolonije pingvina, ostvarit će sinu san, samo će morati poletjeti “naopačke”, a kako je to izveo, saznat ćete na posljednjim stranicama ove zabavne i uzbudljive pripovijesti.
I samo tako, uz malo mašte, puno ljubavi i pomoći prijatelja, ovaj je tata uspio i pokazao svom sinu da njegovi snovi mogu postati stvarnost.
Ne volim se ponavljati, no kada je Walliams u pitanju, njegova su mašta i toplo srce zaista beskonačni. Slično kako je malog Lunka u “Malim čudovištima” oslobodio straha i pretvorio u junaka, ovdje je jednom pingvinu podario let kakav nije mogao ni zamisliti. Svojim riječima Walliams svojim junacima ostvaruje sve snove, i tu je zaista pravi čarobnjak.
No, nije zaboravio i na roditelja i ova je priča jedan dobar podsjetnik i nama na to koliko su dječji snovi važni, veliki i posebni i koliko im znači roditeljska podrška, ohrabrenje i mala pomoć u ostvarenju velikih snova. Posebnost priče svakako mi je odnos oca i sina, koji nam svima može biti dobar primjer. Tu je autor lijepo naglasio što znači očinska figura i uzor. Uistinu, Walliams ništa ne prepušta slučaju i pobrine se da njegova priča ima sve sastojke za biti sjajna; humor, pustolovinu, napetost, važnu lekciju i puuuuno topline. 
Izvor: Mamine knjige