RECENZIJA Andrea Šikić, Mamine knjige
Koliko je urnebesan, zabavan, smiješan, drugačiji, pa čak i malo pretjeran David Walliams uvjerila sam se prvom knjigom za mlade s njegovim potpisom koja mi je došla pod ruku, o kojoj ste nedavno mogli čitati ovdje. A onda su kod mene svoje mjesto pronašla i “Mala čudovišta”, urnebesno smiješna slikovnica za nešto mlađu djecu od njegove uobičajene publike koja je mene i moju trogodišnjakinju ludo zabavila i nasmijala, ali i dala nam neke važne životne lekcije.
Glavni junak priče mali je vukodlak Lunko. Naš Lunko ima jedan problem. Glas mu je jako piskutav. Kada zavija na pun mjesec, svi drugi vukodlaci umiru od smijeha.
Mama i tata su ga poslali u školu za čudovišta, gdje se uči kako biti strašan. Međutim, Lunku je škola bila strašna. I učitelji i učenici. Svega se bojao.
Lunko se jako trudio u školi, ali nažalost nikoga nije mogao uplašiti. Naposljetku, ravnatelj ga je izbacio iz škole.
Vraćajući se kući, tužan, Lunko naiđe na skupinu ljudi prerušenih u čudovišta. Bila je Noć vještica! Djeca su pomislila da je Lunko u kostimu vukodlaka. Nitko nije shvatio da je Lunko pravi vukodlak. Pozvali su ga da im se pridruži u igri skupljanja slatkiša od vrata do vrata uz pitanje “SLATKIŠ ILI ŽIVOT” 
Već pri prvom posjetu mali vukodlak nije ni stigao reć “SLATKIŠ ILI ŽIVOT”, čovjek je na vratima vrisnuo i zasuo mala čudovišta hrpom slatkiša.
Slično se događalo na svim vratima. Konačno skupivši hrabrosti, Lunko je predložio da odu na još jedno mjesto. Pogađate gdje? 
Nakon što je uplašio cijelu Školu čudovišta, Lunko je dobio poziv da se vrati jer je konačno dokazao da može biti strašan. Ali Lunko je odlučio ostati uz svoje nove prijatelje!
Morala sam vam odati i sam kraj priče jer toliko toga lijepoga imam za reći o cijeloj priči! Prije svega, možete li zamisliti koliko pitanja ima dijete koje se prvi put susretne s likovima kao što je vukodlak, vještica, čudovište? Zapravo je osvježavajuće vidjeti slikovnicu s nekim drugim likovima.
Mada ne obilježavam Halloween (da sam u Americi 100% bih), i mada sam kao mala prezirala bilo koji oblik maskiranja, sad kad imam svoju djecu to mi je i slatko,tako da je odlično što imamo jednu slikovnicu i s tom temom!
No, ono najvažnije što Mala čudovišta skrivaju, poruke su koje do djece trebaju dopirati od početka djetinjstva pa do zauvijek, pogotovo pri prvim susretima u skupinama, bilo u vrtiću, školi, društvu. I kada mislimo da se negdje ne uklapamo, moramo biti svjesni da smo takvi kakvi jesmo unikatni i uvijek dovoljni dobro dobri. Ako nas netko ne prihvaća, ne trebamo se mijenjati radi drugih. Pravih prijatelja će uvijek biti, a oni će biti uz nas u svim našim izdanjima.
Ova prekrasna slikovnica o prihvaćanju sebe i drugih, prijateljstvu i različitostima koje nas oblikuju vrijedan je primjerak uz koje smo se nasmijali, ali i pustili suzicu suosjećajući s malim Lunkom.
Čitajte!
Izvor: Mamine knjige