RECENZIJA Andrea Šikić, Mamine knjige
Vrapci na grani, papige u kavezu, mačke lutalice i psi iz dvorišta, pa čak i golubovi pismonoše znaju koliko ova mama (i njezini potomci) obožava serijal Šapice Slavka Sobina o kojima sam vam ushićeno pisala prošle zime. Stoga, možete samo zamisliti moje uzbuđenje i radost kad sam od Slavka osobno saznala da postoji još nastavaka, a treći, Šapice i pas koji je trčao za Srećom stigao nam je ovog proljeća u izdanju Mozaik knjige. Već uhodan tim Sobin-Marino još je jednom rasturio u nastavku koji jednako zabavan koliko i poučan, i sve što imam na početku reći je – hoćemo još!!! 
Obožavani Mrš, Dona i ostatak šapičaste družine vraća se u još jednoj priči o prijateljstvu i cjeloživotnom učenju. Kada nitko od vlasnika naše družine u park ne ponese zelenu lopticu (a zašto je ona važna, pročitajte u prethodnoj priči), pseće društvo igrat će se svoje druge omiljene igre – skrivača. Dona se pokazala kao sjajan tragač, i vrlo je brzo pronašla Maru, Njofru, Uška, Vučka, Bubu, a za buldogicu Gicu pretvarala se da je nije vidjela odmah, jer zbog njene veličine uvijek je prvu pronađu. Jadna naša Gica!
A tko se najbolje skrivao u ovoj igri? Pa, naravno – Mrš! Ovaj put sakrio se u kantu za smeće. Jer, iako ga Dona nije mogla uvijek vidjeti, uvijek ga je uspjela namirisati. Kako mu nije uspijevalo da se popne na vrh stabla, dosjetio se, inteligentan, lukav i maštovit kakav je da se zakamuflira u kantu za smeće. Dok je razmišljao o Doni koju je obožavao, ugledao je nekoga kako spretno kreće po zidu pokraj stabla. Očaran spretnošću ove mačke, Mrš kreće za njom,a Dona ne odustaje od svoje potrage za Mršem.
Odlučan da pronađe nindža-mačku i od nje nauči nešto novo, Mrš upoznaje papagaja. A pseće društvo kreće u potragu za njim koji je sad već službeno nestao! Uplašen i zbunjen u novom okruženju u koje ga je lutanje dovelo, Mrš Ajča upoznaje mačku Lucy Lu, jednostavno zvanu Sreća (ako pitate papagaja). Sreća je vrlo zabavna mačka koja vlada Instagramom, a papagaj Papi pomalo je željan pažnje i usamljen u njezinom društvu. I dok Mrš pokušava objasniti Sreći koliko želi biti spretan i nindža poput nje, Mrša pronalazi njegovo društvo, a Papi nestaje iz krletke.
Hoće li društvo pronaći Papija? Što je zapravo ono što tišti njegovu dušu? I kako će Mrš i ekipa vlastitim primjerom pokazati ovom naizgled nespojivom paru što znači suživot u sreći i pravo prijateljstvo, saznat ćete u ovoj priči koja će vas, dijeleći spontane lekcije o pravom prijateljstvu od srca nasmijati.
Još sam se jednom, više nego do sada, uvjerila da Slavkovoj mašti nema kraja, barem u dijelu preobrazbi i personifikacija ljudi i ljudskih emocija kroz ovo simpatično životinjsko društvo. Isto sam uvjerena da je mnoge primjere iz života unio u ove priče, i baš zato nam je toliko bliska, topla i draga. Nitko ne piše na takav način o različitosti ljudskih bića, o njihovim manama i o tome kako svi trebamo biti prihvaćeni, a nitko nipošto ne treba biti izrugivan zbog toga što se ponekad osjeća drugačije. Baš poput našeg junaka Mrša, uvjerena sam da i sam Slavko u drugima vidi toplinu bolje od svih.
Znate, kad sam ja bila mala, roditelji su me vodili na fotografiranje s Mladenom Kušecom, Ivanom Kušanom, na čitanje knjiga Ante Gardaša, a ja ću svoju djecu prvom prilikom odvesti na neko upoznavanje sa Slavkom Sobinim. Jer, čovječe, ako ovo čitaš, ti si se rodio kao pisac za djecu i stoga ti hvala!
Izvor: Mamine knjige