RECENZIJA Andrea Holi, Ključ za knjigu

Iza nje je bogata književna karijera, a sada je na papir, osim svoje duše stavila i svoje tajne. Savršeno nesavršena u svojim uspjesima i padovima, Natalija Vorobjova Hržić može nam biti samo uzorom.

Završila je Državnu akademiju kazališnih umjetnosti Lunačarski u Moskvi i postala dramska i kazališna glumica koja je dosad glumila u 15 filmova. Također radi i kao konzultantica za ruski jezik u Hrvatskome narodnom kazalištu pri postavljanju ruskih opera.
Pjesništvom se bavi od 1991., a 1999. postala je članicom Društva književnika Rusije. Za svoje pjesničko stvaralaštvo u svibnju 2000. godine dobila je međunarodnu nagradu „Poezija“ u kategoriji Novo ime. U ožujku 2007. odlikovana je „Ordenom Katarina Velika“ 2. stupnja, a u lipnju 2007. „Ordenom Lomonosov“.

Ovaj puta predstavlja nam se autobiografskom zbirkom kratkih priča, Ništa nikada nikamo ne odlazi u izdanju Mozaik knjige.

Slobodno možemo reći da je Natalija vrlo poznata javna ličnost, što znači da u pričama iz njezinog života možemo očekivati riječ ili dvije o još ponekoj javnosti poznatoj personi koja je bila dijelom njezina života. U našem slučaju, njih je cijeli niz, pa autorica na vrlo uspješan, elegantan i privlačan način iznosi najzanimljivije crtice iz zajedničkih iskustava koje su na njoj, na pozitivan ili negativan način, ostavile duboki trag.

Poznati pjesnici, slikari, redatelji i umjetnici svojom prisutnošću oblikovali su Natalijino iskustvo, djelovali su na njezine izbore i poticali je na djelovanje, neki u pravome, a neki u krivome smjeru. Autorica vrlo samosvjesno iznosi svoja zapažanja o sebi, njima i međusobnom odnosu koji ju je oblikovao u osobu koja je danas.

U kratkim pričama otkriva svoje slabosti i strahove, trenutke koji su ju proslavili, no i one kojima se ne ponosi. Sve ih redom iznosi hrabro i uzdignute glave – jer svi su oni dio života, a život je samo jedan i ne treba ga se sramiti.

Jedna je od ljudi koji za sebe tvrde da razmišljaju srcem, a u njezinoj se zbirci to i osjeća. U njoj govori o svojoj karijeri, brakovima i ljubavnim odnosima, prijateljstvima koja traju i onima koje je život nepravedno priveo kraju. Nepobitno iznosi svoje pogreške, no i o svojima i o tuđima govori bez mržnje, predbacivanja i osuđivanja.

U svojim je tekstovima nevjerojatno racionalna. Prihvaća da je život prevrtljiva igra čijim pravilima se svatko od nas pokušava prilagoditi najbolje što zna i umije. Svojih se pogrešaka ne srami, priznaje ih, iznosi javno i ne pokušava braniti. Dogodilo se to što se dogodilo. Prošlost treba prihvatiti, a ne opravdavati.

Ništa nikada nikamo ne odlazi. Iako je prošlost najbolje ostaviti iza sebe, ne možemo je istrgnuti iz vlastitog ja. Najbolje što možemo je naučiti biti zahvalni na lekcijama koje nas je naučila.

Ovu nevjerojatnu umjetnicu zavoljet ćete i shvatiti već na prvoj stranici njezine autobiografske knjige. Iz nje istodobno izviru ranjivost i odvažnost, želja za izražavanjem i potreba za skrovitošću i sigurnošću.

Svoj je život opisala u kratkim pričama koje ulaze in medias res i osvajaju bez zadrške, niti nam daju vremena za predomišljanje. Zavirite u svijet Natalije Vorobjove Hržić, žene koja je dom pronašla u našoj maloj zemlji i sami se uvjerite u nepredvidljivu magičnost života jedne umjetnice.

 

Izvor: Ključ za knjigu