RECENZIJA Anamarija Jelić, Just Read

Grofica Sofia de’ Corsi živjela je mirnim i sretnim životom. Nije imala djecu, ali živjela je u sreći s ostalim stanovnicima maloga mjesta i mužem kojeg voli više od vlastitog života. Ipak, svakoj sreći dođe kraj. Njezinu sreću i mir uništio je Drugi svjetski rat. Divno, malo selo u Toskani postalo je mjesto tuge i boli. Njezini najdraži izgubili su život. Njezin muž sve je manje uz nju, svaki dan im je možda posljednji. Uz svu tugu i bol želi pomoći svojim ljudima u borbi protiv okupatora. Odlučna je u namjeri spašavanja što više života. U pomoć joj dolazi Maxine. Ona je isto donijela odluku kako želi pomoći što više može. Upravo zbog toga dolazi kod Sofie i njih dvije kreću u borbu kojoj se ne nazire kraj.

Ovakve priče, ovakva snaga na stranicama. Odlična knjiga kojom sam zaključila čitalačku godinu. Zadnja knjiga ove godine. Ne mogu ne primijetiti činjenicu kako sam godinu koja mi je bila užasna zaključila knjigom u kojoj čitamo o užasima Drugog svjetskog rata.

Glavne junakinje priče su Sofia i Maxine, ali ipak kako čitamo priču shvaćamo kako su glavni junaci priče svi oni koji su dali svoj život, koji su izgubili borbu. Svi oni kojih više nema.

Ovo je potresna priča o borbi i strahu, ali i ljubavna priča koja ja jača od vremena. Divno uklopljena u tugu, a ipak daje tu neku emocionalnu jačinu samoj priči.

Emocije su jake od samog početka do kraja knjige. Stil pisanja mi se sviđa i sama priča mi drži pažnju do kraja. Iako je priča tematski teška jako lako i brzo se čita. Priča je to u kojoj suze krenu same od sebe. Ima tu i pokojeg osmjeha, ali tuga je ta koja prevladava.

Iako imamo puno priča ovakve tematike sviđa mi se ova jer su žene ipak glavne u njoj. One se bore, one vjeruju i što je najbitnije, one ne odustaju.

Od mene imate sve preporuke za ovu dirljivu životnu priču koja vas neće ostaviti bez suza.

 

Izvor: Just Read