RECENZIJA Anamarija Jelić, Just Read
Rat je završio. Mnogi stanovnici malenog sela Chawton upoznali su tugu, bol i gubitak. Sada im prijeti još jedan udarac za kraj. Srce sela, imanje Chawton, dom voljene Jane Austen mogao bi se prodati. Prodati nekome tko ponudi najviše. Novi vlasnici možda neće htjeti sačuvati nasljeđe autorice. Mještani, najveći ljubitelji knjiga i same autorice odluče osnovati Društvo ljubitelja Jane Austen. Sastanci, odluke i pokušaji spašavanja svega povezanog s autoricom probudit će nadu u ljudima. Usput, dok pokušavaju učiniti sve u njihovoj moći, rađaju se nova prijateljstva, ali i ljubavi.
Kao da sam uplovila u novu, moderniju knjigu autorice Jane Austen. Ova autorica piše sličnim stilom pisanja. Stvorila je likove baš onako kako ih je stvarala i Jane Austen. Realne, pune mana, vrlina, tuge, boli, ali i nade. U priči nam se isprepliću i knjige Jane Austen. Likovi ih čitaju, analiziraju, razgovaraju o njima. Kada sam čitala njezine knjige kao tinejdžerica shvaćala sam ih potpuno drukčije nego kada sam ih nedavno ponovno pročitala. Vrijeme, iskustvo, ali i život mijenjaju moj pogled na neke knjige. Jane Austen ili volite ili ne, nema između. Ja sam među onima koji vole. Upravo zato mi se jako sviđa taj realan, osjećajan način na koji ova autorica piše. Vjerujem da bi ovakve knjige Jane Austen pisala da je rođena puno, puno kasnije.
Sviđaju mi se likovi. Zapravo sam oduševljena njima. U vrijeme tuge i boli knjige im pomažu kako bi pobjegli negdje daleko. Negdje gdje neće osjetiti kako ih život guši. Ali kada saznaju koliko međusobno imaju sličnosti ostvarit će još nešto bolje. Uvijek sam govorila kako jako volim čitati knjige, ali ima nešto prekrasno i u razgovoru o knjigama koje me oduševe. Ovo je takva knjiga. Oduševila me. Taj stil pisanja, ti likovi, taj lagani razvoj događaja. Nigdje im se ne žuri, imaju vremena, a ipak se priča čita brzo i baš je savršena za ovo hladno vrijeme. Kava, dekica, mir i ova knjiga. Moj pojam savršene večeri.
Autorica nas ne zamara opisima koji nam nisu potrebni. Daje nam sasvim dovoljno opisa kako bi se mogli smjestiti u vrijeme i mjesto radnje. Savršen omjer dijaloga i opisa. Sviđa mi se kako likovi u priči pokušavaju spasiti prošlost od zaborava. Koliko priča, koliko istine smo izgubili jer ljudi ne cijene ono što se prije događalo. Gledamo samo prema naprijed, ali ono što je ostalo iza nas je ono što nas čini takvima kakvi jesmo. A ne cijenimo, ne čuvamo neke bitne stvari, ljude od zaborava. Život je postao prebrz, a prošlost se sve više i više zaboravlja. Žalosno, ali istinito.
Ovo je mlada Jane Austen i za mene druge nema. Do sada sam pročitala dosta knjiga u kojima se slavna autorica spominje, ali ovo je prva u kojoj sam morala malo stati i shvatiti kako čitam priču koju ona nije napisala. Toliko im je stil pisanja sličan. Barem meni. Ono što autorica kroz likove objašnjava u priči je kako svatko od nas ima vlastito mišljenje. Kako svatko od nas ima svoj način na koji shvaća ono što autorica piše. A ja sam dokaz kako jednu istu knjigu shvaćam drukčije kada sam dijete i sada nakon svega što sam u životu prošla. Život nas modelira, ali tako i naše mišljenje i razumijevanje onoga što čitamo.
Od mene imate sve najiskrenije preporuke za ovu dirljivu, prekrasnu, savršenu priču koja će vam ugrijati srce.
Izvor: Just Read