RECENZIJA Anamarija Jelić, Just Read

Sredinom dvadesetog stoljeća u Quebecu postoji veliki problem između Francuza i Engleza. Jednostavno se ne vole. Ipak, Maggie Hughes dolazi iz obitelji gdje je majka na strani Francuza, a otac Englez i zagovara samo njih. Za nju želi bolju budućnost i vjeruje da će to postići ako se potrudi. Ona se zaljubi u mladog, siromašnog Francuza, a njezina obitelj joj brani tu ljubav. Naposljetku, iako je ljubav zabranjena, Maggie zatrudni s petnaest godina. Njezina obitelj uzima stvar u svoje ruke i rješavaju se djeteta. Malenu Elodie dali su na posvajanje kako bi se Maggie vratila na “pravi put”.

Elodie je smještena u jedno siromašno sirotište u Quebecu. Nakon novog zakona gdje sva sirotišta postaju umobolnice sva ta djeca smještena u sirotištima postaju umobolna pred zakonom. Redovnice koje se brinu za njih ponašaju se bezobrazno, brutalno i bez imalo emocija. U to vrijeme Maggie je u braku s poslovnim čovjekom s kojim pokušava zasnovati obitelj. Ali kada se svaki pokušaj pokaže kao uzaludan ona sve više počinje razmišljati o djetetu bez kojeg je ostala. Slučajan susret s Gabrielom, njezinom prvom pravom ljubavi, potaknut će je u potragu za davno izgubljenom kćeri. Samo što se ta potraga neće razvijati onako kako ona to želi. Životi majke i kćeri se isprepliću, ali proći će jako puno vremena prije nego se istina otkrije.

Ajme meni kakva priča. Ovo je priča koja ostavlja jedan jako dubok dojam nakon čitanja. Nisam mogla krenuti s drugom knjigom dok se na neki način nisam oslobodila tih emocija koje su se probudile u meni tijekom čitanja. Prvi put se susrećem s ovom autoricom, ali sviđa mi se njezin stil pisanja. Iako je tema jako teška i ozbiljna njezin stil pisanja je jednostavan i nekako osvježavajuć. Sviđa mi se sama forma priče. Poglavlja koja su pisana tako da jedno poglavlje iznosi majka, a već iduće njezina kći. Priča je dovoljno ispunjena dijalozima, ali i opisima kao i monolozima. Autorica je razradila pravi omjer svega i stvorila toplu priču koja zaokupi našu pažnju bez problema.

Likovi su posebni. Maggie mi nije bila jasna jedan dio same priče. Odluke koje je donosila, njezini izbori. Shvaćam činjenicu kako je bila tinejdžerica koja nije imala pravo sama donositi odluke koje su tako velike za njezi život, ali i život njezine obitelji. Shvaćam njezin strah od onoga što će otkriti. Shvaćam kako je odrasla s jednim vjerovanjem u mislima i kako je teško odjednom promijeniti način razmišljanja. Ali iako shvaćam većinu tih njezinih odluka ne mogu tako lako prihvatiti niti prijeći preko nekih. Razumijem, shvaćam, suosjećam, ali jedan dio priče stalno sam vodila neku unutarnju borbu oko toga na čijoj sam strani. Žalila sam ju, ali i ljutila se svim srcem. Dok sam došla do kraja priče promijenila sam mišljenje o njoj, rekla bih da sam ju prihvatila u vremenu u kakvom je živjela i prihvatila njezin izbor.

Poglavlja koja pričaju priču djevojčice u stalnoj borbi za život je jako emotivna. Njezina borba za život, želja za bijegom, a ipak strah od nepoznatog svijeta je jedan veliki emocionalni balon koji će potpuno puknuti kada dođemo pred kraj priče i shvatimo jako puno toga. Njezin život je borba. Svaki novi dan koji provede živa i na nogama je njezina hrabrost. Njezin um je njezina moć. Njezino srce je njezina nada. Njezina priča slama srce.

Ono što mi se sviđa je činjenica kako autorica ne zalazi do detalja u teške trenutke koji su se događali. Sve je napisano, sve možemo doživjeti s brdom emocija, ali s obzirom na to da nije potpuno detaljno ipak sam lakše čitala. Bojala sam se tih detaljno opisanih radnji jer sam znala kakvu sam knjigu uzela u ruke, ali srećom ugodno sam se iznenadila jer tih velikih detalja nema. I dalje je teško za čitati o nekim događajima, ali ipak mi je draži takav stil pisanja.

A kraj je odličan, nenadmašiv i jednostavno savršen.

Od mene imate sve najiskrenije preporuke za ovu dirljivu, životnu, emocionalnu priču koja će vas odvesti u neki drugi, nepravedni svijet.