RECENZIJA Anamarija Jelić, Just Read

Veronica “Ronni” Johnson je njegovateljica koja želi napisati svoju knjigu. San joj je postati spisateljica. Ali iako ima san ipak voli posao koji obavlja. Voli ljude koji ju okružuju. U domu za starije upoznaje Violet. Njoj zapravo nije potrebna pomoć, u domu za starije je samo zato što su muškarci njezina života tamo. Imala je buran život, a sve to prepričava Ronnie koja uživa u njezinim pričama. Nakon što je Violet umrla Ronnie saznaje kako je naslijedila novac od nje. Ali Violet je postavila neke uvjete, jedan od njih je da knjigu mora napisati u godini dana, a knjiga mora biti o njezinom životu. Ostavila joj je svoje dnevnike i sve one priče koje joj je pričala. Ubrzo Ronnie počinje s knjigom, ali kako napreduje s knjigom tako napreduje i u svom ljubavnom životu. Odjednom izgleda sve bolje, ima dečka, sretna je. Ali pritisak knjige koju piše sve je veći, a ona treba uskladiti prošlost i sadašnjost.

Ovako. Idemo redom, kao uvijek. Knjiga mi se sviđa. Sviđa mi se stil pisanja ove autorice. Priča se čita brzo, dinamična je i nema previše opisa. Ima dosta humora, ali ne mogu reći da je urnebesno smiješna kao što piše na samoj knjizi. Smiješna je, humor i sarkazam protežu se cijelom knjigom, pogotovo kod Ronnie. Ali nije urnebesna, bar ne meni. Meni je više emocionalna. Topla. Čudesna.

Više mi se sviđa priča Violet i njezin život. Taj odlazak u prošlost kada je ona bila sedamnaestogodišnja djevojka kojoj se cijeli svijet mijenja je prekrasan. Ona je bila voljena, svi je vole. Svi žele biti u njenom društvu. Ali nitko zapravo ne zna istinu. I kako priča ide prema kraju sve je zanimljivija. I teža emocionalno. A kraj? Pismo koje otkriva pravu istinu na koju uopće nisam posumnjala. Savršeno.

Malo manje mi se sviđa priča o Ronnie i sadašnjost. Ne znam, na neki način autorica kao da je tu radnju ubrzala. Ne smeta mi nešto previše, ali bila bih sretnija da je autorica i u njezinim poglavljima malo usporila. Da je svakom segmentu njezinog života dala dovoljno vremena da se razvije. Ovako mi se čini da je autorica sve nekako prebrzo pokrenula, a naposljetku i završila.

A opet, kao spoj dvije žene i njihove priče jako dobro funkcioniraju. Rijetke su osobe poput Ronnie koja ima razumijevanja za starije i emocionalno se veže za njih. Većina mladih izbjegava društvo starijih osoba, ali jako puno tajni mogu se saznati iz običnih razgovora.

Meni se priča sviđa. Dala sam joj ocjenu četiri na platformi Goodreads, da je autorica samo mrvicu usporila priču koja se odvija u sadašnjosti bila bi to čista petica.

Moje najiskrenije preporuke za ovu dirljivu priču imate. Uživala sam od početka do kraja. I moram priznati da sam se iznenadila pričom. A naslovnica je prekrasna.