RECENZIJA Anamarija Jelić, Just Read

Japan, 1957. godine

Naoko Nakamura ima sedamnaest godina i već dogovoren brak koji ju čeka. Njezin brak treba pomoći njezinoj obitelji, ali neće pomoći njoj. Iako se treba udati za dobrog mladića ipak ga ne voli. Njezino srce pripada drugom muškarcu, strancu, njoj potpuno zabranjenom. Američki mornar ima njezino srce, ali nikada neće imati pristanak njezine obitelji. Ako se uda za njega nanijeti će veliku sramotu obitelji. Sve krene po krivom kada sazna da nosi njegovo dijete. Iako su nije dvoje zaljubljeni i sretni zbog činjenice da će postati roditelji, njezina obitelj nije. Izopćili su je i sada je prisiljena donositi odluke koje će odrediti njezin cijeli život. Kada njezin mornar ode s posadom i obeća joj svoj povratak njezin život ipak bude ugrožen. Kako će se ona sada sama boriti do njegova povratka?

Amerika, danas

Tori Kovač brine se za svog oca koji umire. Majka joj je umrla prije njega i sada joj je ostao samo on. Oduvijek je imala prekrasna sjećanja na djetinjstvo. Bila je jedino dijete u obitelji i dobila je svu njegovu ljubav. Sada, dok gleda njegove zadnje udisaje shvati da je možda cijeli život imao tajnu. Daje joj pismo koje će potaknuti mnoga pitanja. Ona kao novinarka neće imati mira dok ne sazna istinu. Odluka je ishitrena, ali jedino tako može saznati pravu istinu i nastaviti sa svojim životom. Odlazi u Japan u potrazi za odgovorima. Ali što kada odjednom bude imala još više pitanja?

Tijekom školovanja učila sam japanski jezik, a kada učite neki strani jezik učite i kulturu tog naroda. Upravo zbog toga ova knjiga na mene je ostavila još veći dojam. Većinu običaja koji se spominju znam iz sjećanja, ali ipak ima dosta toga što mi je bilo strano i s čim se po prvi put upoznajem. Ono što će mi uvijek biti teško shvatiti je to slijepo praćenje nekih običaja bez obzira na osjećaje bližnjih pa i samih sebe. Ta težina odluka koje su krive od samog početka pratit će nekoga cijeli život, ali običaje ne žele prekršiti.

Ova priča je puno više od ljubavne priče. Puno više od obiteljske priče. Ova priča je teška, emocionalna i dirljiva, ali nadasve tužna. Cijela priča obavijena je velom tajni i tajanstvenosti koju pokušavamo otkriti do samoga kraja, a kada otkrijemo istinu to je onda to, nema nazad. Mene je u potpunosti uništio kraj i ta istina koju sam silno željela saznati. Suze nisam mogla zaustaviti i čak sam se , unatoč činjenici da nisam sama u kući tijekom čitanja, na glas rasplakala koliko mi je bilo teško zadržati emocije u sebi. Ali koliko god priča i istina izazvali suza toliko je autorica unijela truda u cijeli koncept priče. Priča je zasnovana na stvarnim događajima i stvarnim osobama. Sve je spojene s fikcijom, a autorica je ovom pričom stvarno dokazala da to zna napraviti kao prava profesionalka.

Iako je priča tužna ipak ima elemenata i tajanstvenosti i nekog skrivenog uzbuđenja. Sviđa mi se ta jačina poruke koja se proteže kroz cijelu priču. Ta nada, hrabrost, borba za vlastitu sudbinu. Majčina ljubav koja je jača od svega. Želja za životom svog djeteta koja je veća od svih želja zajedno. Hrabrost mlade djevojke koja se bori iz dana u dan i ne odustaje. Nada da bolje sutra ipak dolazi.

Prošlo je toliko puno godina od takvih događaja, ali neki ljudi su ostali u prošlosti. Iako se običaji više ne prate slijepo kod većine ipak postoje oni ljudi koji će ih uvijek pratiti. Postoje ljudi koji su zli i postoje mjesta koja nikada neće lijepo gledati na strance. Ali toga će uvijek biti, a ova priča unosi tugu, ali i nadu u mnoga srca.

Toliko tužna, toliko teška, a ipak prekrasna. Moram spomenuti i stil pisanja autorice koji je prekrasan. Tako jednostavan, a opet drži pažnju od početka do kraja. Nema puno opisa, a opet ima dovoljno kako bi se mogli pronaći na tom mjestu o kojem čitamo. Priča njezina oca dala joj je ideju za knjigu, a jako dobro i detaljno istraživanje odredilo je put kojim će priča teći.

Od mene imate sve najiskrenije preporuke za ovu dirljivu, prekrasnu priču. Vjerujte mi, ovu priču morate pročitati.