RECENZIJA Anamarija Jelić, Just Read

Marie-Jeanne Claudel djevojčica je koja sije ljubav po mjestu u kojem živi. Kao beba ostala je bez roditelja, a naposljetku i bake koja se za nju brinula. Posvojili su je brižan muškarac i hladna žena koja ne pokazuje svoje emocije. Ali ona je takva samo prividno, u njoj se vodi velika borba osjećaja, a to nitko osim male Marie-Jeanne ne vidi. Kao beba, pod stablom masline dobila je dar ljubavi. Ljubav ju je dotaknula i ona ju je uzela sebi. Sada ima tu moć viđenja svjetla juga iznad ljudi i može vidjeti to isto svjetlo koje se povezuju sa svojom srodnom dušom. Ali ljudi to ne vide i mnogo puta samo prođu pokraj svoje srodne duše ne osjetivši ništa. Tu na scenu stupa mala Marie-Jeanne i njezina pomoć u spajanju srodnih duša. Njezin otac, muškarac koji ju je posvojio mudro spoznaje vrijednost knjiga u životu. Ubrzo stvara prvi bibliobus i razvozi knjige po malim mjestima i njihovim stanovnicima daruje nadu, sreću, bijeg od stvarnosti. Na neki način pomogao je mnogim ljudima pronaći pravi smisao života, a naposljetku i sreću.

Ovo je drukčija knjiga od svih koje sam čitala. Spoznajemo kako se literaturom može liječiti, ali svi mi koji volimo knjige to smo odavno znali. Taj osjećaj kada se uzme nova knjiga u ruke i zaplovi u neki novi svijet djeluje terapeutski na nas.

Ovo je poetski roman. Pisan posebnim stilom pisanja, poetskim stihovima koji vas šalju puno dalje nego što ste zamišljali. Ovo je poetski roman o ljubavi i moći književnosti. O ljubavi, ljubavi koja nas spaja, ali i razdvaja. O strasti i požudi koja nam zamuti razum pa ne vidimo pravu ljubav pred sobom. O strahu i smrti koji nam oduzimaju hrabrost i slobodu. Ovo je priča o ljubavi koja putuje i spaja, koja nam daje nadu, mogućnosti, ali mi smo ti koji odlučujemo što ćemo s njom. Nekada to bude kriva odluka. Nisu sve odluke koje donesemo ispravne za nas, ali učimo dok smo živi. Svaki novi dan je nova prilika za ispravak grešaka, za novi početak, za sreću.

Na neki način ovo je prekrasna bajka koja nam budi osjećaje. Bajka koja nam daje nadu. Autorica nas vodi u svijet žudnje, strasti. Upoznajemo provansalski krajolik, ljude koji žive u tom kraju, ljude koji žele nešto promijeniti. Upoznajemo stvarnost.

Moram priznati da mi je dosta sporo išlo čitanje. Ne zbog drukčijeg stila pisanja već zbog manjka neke velike radnje. Shvatila sam da sam naučila čitati knjige s velikim zapletima, zaokretima u radnji, knjige koje su napete. Volim knjige koje me vuku prema naprijed. S ovom je bilo drukčije, nekako stojim na mjestu i razmišljam o pročitanom na svakoj stranici. Ali zaboravila sam kako je to čitati knjigu koja vas dotakne u srce i budi one iskonske, dubinske osjećaje u vama. Drago mi je što me ova knjiga prisjetila tome.

Moje preporuke imate za ovu dirljivu, drukčiju priču.