RECENZIJA Anamarija Jelić, Just Read

Charlotte Anne Fairleigh i pristojnost ne idu zajedno. Pokušava, trudi se, ali na površinu uvijek ispliva njezin pravi karakter. A ona je prava mala vražica. Sve ju zanima, svijet oko nje, sve želi istraživati. Njezina strast je pisanje. Večeras je trebala prvi put biti predstavljena društvu. Ali to je ipak jače od nje i prije samog odlaska među društvo ipak odluči obaviti još jednu istraživačku misiju. Tamna kuća u susjedstvu kao da ju zove i ona jednostavno popušta. Šuška se da je to dom Ubojitog Markiza. Tako ga je prozvalo društvo, a ona žarko želi bar na trenutak vidjeti tko stoji iza tog naziva. Samo jedan pogled kroz prozor, ne može joj to uništiti noć. Ili možda može?

Hayden St. Clair muškarac je kojeg društvo bolje poznaje po nazivu “Ubojiti Markiz”. Udovac je, a svi misle da je upravo on ubojica svoje žene. Nitko nije ni svjestan da je njezin duh i dalje prisutan i da ga muči svakog dana. Nije bio ni svjestan da će mu kratki dolazak u London donijeti novu ženu, a ipak se u Cornwall vraća s jednom. Ta mlada, intrigantna dama uspjela je nešto što ni jedna druga žena već dugo nije uspjela. Probudila je krv u njegovim venama. Ali zbog svoje smjelosti ona završava ugrožena ugleda, a on s novom suprugom.

Mogu li duhovi prošlosti svoje mjesto ustupiti nadi za budućnost?

Savršenstvo. Ova knjiga je jedno savršenstvo. To je najbolja riječ za opisati ovu knjigu. Moram priznati da sam prije čitanja knjige odlučila pročitati komentare za nju i iznenadila sam se koliko ima različitih mišljenja. Nekima je odlična, nekima nije nešto. Ali nisam očekivala koliko će meni biti savršena. U potpunosti. Od prve rečenice do zadnje. Nema mi pretjerivanja, niti jedna rečenica meni nije suvišna, sve mi je odlično dozirano.

Prekrasna,dirljiva priča puna tuge i boli, neisplakanih suza, skrivenih emocija. A u svemu tome krije se nada za bolje sutra, krije se ljubav koja može pobijediti prošlost. Samo joj se treba pružiti šansa za to, treba tu ljubav prigrliti i dopustiti joj da zamijeni bolnu prošlost. Koliko tuge je opisano u tajnama, u bolnim sjećanjima, a opet koliko nade je utkano u novi osmijeh, u žudnju i strast.

Sviđa mi se stil pisanja, prekrasno, nježno, a opet puno smijeha i suza u isto vrijeme. Glavnu riječ vodi sarkazam između glavnih likova, a već sam prije spominjala koliko volim takve dijaloge. Obožavam kada glavni likovi pršte sarkazmom na sve strane. Jednostavno volim takav način razgovora i u stvarnosti, ljubiteljica sam sarkazma. Sviđa mi se što je priča uzbudljiva i strastvena, a u isto vrijeme nježna, dirljiva i tužna. Sviđa mi se što je autorica stvorila likove koji su mi od sada među najdražim parovima o kojima sam do sada čitala. Intrigantni su, sarkastični, ali hrabri, snažni iako to ni sami ne znaju i iskreni, još jedna odlika koju volim vidjeti kod glavnih likova.

Sviđa mi se poruka koju autorica šalje ovom pričom, a to je da svatko ima pravo na novi početak. Ali i to da je istina nekada potpuno drukčija od one koju svi vide.

Možda se netko od vas neće složiti sa mnom, ali to i je ljepota različitih stavova, mišljenja, ali meni je ovo savršena knjiga koju od srca želim preporučiti svima. Ja sam stvarno uživala čitajući.