RECENZIJA Anamarija Jelić, Just Read

Alana je nezakonita kći koju njezin otac odbacuje odmah pri rođenju. Stvorio je obitelj i ima dvije kćeri, a ona tamo ne pripada. Odgaja ju njezina baka i to je jedina osoba kojoj ona vjeruje. Oduvijek je vjerovala da je sigurna, a sada se rat približio njezinom domu. Jedinom mjestu koje nosi u srcu. Njezin dom, dio njezine povijesti, jedino što ju povezuje s majkom. Od kada je bila mala djevojčica posjeduje dar, ali ona ga smatra prokletstvom. Može vidjeti budućnost, a u jednoj viziji vidjela je muškarca koji se bori za život. Tada nije niti sanjala da će joj upravo taj muškarac promijeniti život. Ali što kada bude morala donijeti odluku koja će ju u isto vrijeme rastužiti i razveseliti?

Iain od Islaya vrhunski je ratnik Roberta Brucea. Sve što on zna i čemu teži je borba. Jedan je od najboljih, ali čak je i on ranjen. Njegova spasiteljica ga zaintrigira, ali i u njemu probudi osjećaje koje nikada nije gajio prema nekoj ženi. A ona mu je neprijatelj, na suprotnoj strani u ratu. Ipak, sve što želi je ona. Avantura između njih polako izmiče kontroli. On je i dalje ratnik koji uništava sve što je njoj bitno i drago, ali može li odoljeti čarima prekrasne i hrabre žene?

Ovako, priča mi se svidjela. To je meni jedan od najdražih dijelova povijesti. Sviđa mi se što ova priča nije samo ljubavna, autorica se dosta bazirala na samu povijest i povijesne činjenice i detalje. Volim takve knjige gdje ljubav ne igra glavnu ulogu. Sviđa mi se što je autorica odlučila spojiti dvoje ljudi koji su na suprotnim stranama u ratu. Dobili smo zabranjenu ljubavnu priču.

Alana se bori sama sa sobom tijekom čitave knjige, pokušava zadobiti očevu ljubav i naklonost, ali i prihvaćanje od cijele obitelji. U isto vrijeme pokušava biti odana muškarcu koji joj je osvojio srce. Stoji na sredini i mora odabrati stranu, ali bori se sa svojim osjećajima.

Svidjelo mi se što autorica stvara realne opise, taj povijesni dio mi je čak i draži od ljubavnog.

E sada dolazi jedan problem, likovi mi se i jesu i nisu svidjeli. On je previše samouvjeren za moj ukus, a ona previše izgubljena i ni sama ne zna što bi ni kako bi. Prvo sam odustala od njih, ali kasnije, što sam više razmišljala o njima, shvatila sam kako su oni zapravo pravi odraz tog vremena. Muškarci su bili takvi, uzimali žene bez osjećaja, smatrali da je njihova riječ glavna. Žene su bile takve, podložne muškarcima, na samom dnu ljestvice. Nedostaje mi malo osjećaja kod glavnog lika, iako kasnije dolazi do promjene. Shvatila sam što je autorica htjela postići takvim likovima, ali jednostavno nisam baš navikla na to. Na neki način gradila je i razvijala likove kako je priča tekla. Stvorila je likove koji su emocionalno nezreli i kako priča teče oni sazrijevaju. Od likova koji mi se na početku priče nisu svidjeli dobila sam likove koji su jako lijepo završili cijelu priču. Na kraju su mi prirasli srcu. Oni su takvi, drukčiji, suroviji, realniji vremenu u kojem žive.

Knjiga mi se svidjela. Autorica zna kako napisati priču koja nas odvede u prošlost.