RECENZIJA Anamarija Jelić, Just Read

Rebecca je bivša žena muškarca za kojeg se naša naratorica, pripovjedačica uda vrlo brzo nakon upoznavanja. Ona je mlađa od muža, Maxima de Wintera. Njezino ime ne znamo, ali znamo njezine osjećaje i strahove. Ubrzo stižu u Manderley, palaču u Cornwallu. Nedugo nakon dolaska Maxim se mijenja, postaje hladan, suzdržan prema našoj pripovjedačici. Polako shvaća da uopće ne poznaje muškarca za kojeg se udala. A kuću i dalje opsjeda duh pokojne Rebecce, ona se nalazi u svakom dijelu kuće, u svakom kutu. Glavna sluškinja pokojne Rebecce pridonosi njezinim problemima, ona i dalje pati za svojom dragom gospodaricom, a novu mladenku ne voli što i pokazuje. Sve više i više se rađa strah, ali i nameće pitanje kako je Rebecca zapravo umrla.

Mi zapravo uopće ne saznamo ime pripovjedačice, naratorice tijekom čitanja. Znamo tko je ona, ali bez imena. To nam na neki način pojača osjećaj tajnovitosti, ali i zbunjenosti koji se proteže kroz cijelu priču. Tijekom čitanja na neki način želite navijati za osobu koja vam priča o svojoj borbi, ali u trenutku kada pomislite da napokon sve sjeda na svoje mjesto zapravo sve krene u krivom smjeru.

Okoliš je vrlo detaljno opisan u prvom dijelu knjige, ali se proteže i kroz čitavu priču. Opisi su vrlo slikoviti. Način pisanja je vrlo lijep, drugačiji, prozni. Rekla bih vrlo “engleski” jer je poznato koliko su Englezi ponosni na svoje vrtove i krajolik. .

Moram priznati da mi se svidjela ta dvosmislena sudbina naratorice. Ali svidjelo mi se što nas autorica ostavlja s mnogo neodgovornih pitanja nakon čitanja, glavno je naravno ime. Time je autorica postigla da se o ovoj knjizi i godinama kasnije priča s uzbuđenjem.

Svidjela mi se Rebecca, znam da nakon potpunog upoznavanja možda i ne bi trebala, ali nekako je ostavila snažan dojam na mene. Nakon svega ipak mislim da je pobjeda njezina. Na neki način osveta se služi i nakon smrti. Ali to sami morate otkriti.

Iako sam u početku navijala za našu naratoricu, kako je vrijeme prolazilo sve je više gubila moju podršku. Da, ona je mlada žena koja živi u strahu od ljubavi koja možda neće biti uzvraćena i mogu je shvatiti. Isto tako mogu shvatiti što je u strahu od toga da njezin muž i dalje voli svoju pokojnu suprugu koja je postala dio njihove kuće i koja ju prati na svakom koraku. Zapravo što god da napravi napravila je krivo. Ali neke odluke joj ne mogu tako lako oprostiti niti ih mogu shvatiti. Shvaćam da se nitko nije rodio snažan, da svi mi rastemo, odrastamo, postajemo jači postepeno, ali opet za neke odluke nema izgovora. Ipak, prihvatila sam ju takvu kakva je jer ipak je autorica s njom napravila najviše pomaka naprijed u tajnovitosti i iznenađenju.

Autorica je stvarno stvorila odlične likove koji vas lako navode na krive zaključke i do samoga kraja ne znate pravu istinu. Vjerujem da ću dugo pamtiti ovu priču i Rebeccu. Ovo je za mene pravi klasik i veliki je plus što je lako za čitanje, moderniji stil pisanja, ali nije samo do prijevoda već kao da je sama autorica pisala za buduće generacije.

Imate sve moje najiskrenije preporuke za ovu priču koja se stvarno može nazvati vječnim klasikom.