RECENZIJA Ana Kalanj, Učiteljica čita
Fiona je skromna djevojka koja godinama od majčine smrti živi s tajnom da jedini otac kojeg poznaje zapravo nije njezin biološki otac. To skriva od njega jer zna da bi ga istina ubila ionako je bolestan i ovisi o njezinoj pomoći. Jednog dana dobiva poziv iz Italije i doznaje da je njezin biološki otac umro i ostavio joj nešto u naslijeđe. Ocu slaže kamo putuje i odlazi u Toskanu da bi saznala nešto više o ostavštini i posredno upoznala svog biološkog oca. Tamo se suočava s ljutitim polubratom i polusestrom koji se ne mire s činjenicom da je ona glavna nasljednica i spremni su na sve kako bi osporili očevu oporuku te uzeli ono što smatraju da im pripada. Paralelno s tom borbom otkriva i detalje majčinog boravka u Italiji tog sudbonosnog ljeta kada je upoznala njezinog oca.
Fionu sam zavoljela već s prvim stranicama kada sam shvatila da skrbi o svom bolesnom ocu iako je svjesna činjenice da on nije njezin biološki otac. Smatram da bi neki na njezinom mjestu pobjegli glavom bez obzira, unatoč svemu što im je ta osoba pružila i omogućila. Uz sve to, od njega i skriva tu okrutnu istinu jer zna koliko bi ga to pogodilo, možda i dotuklo s obzirom na stanje u kojem se nalazi. Istovremeno, smatram da je veoma hrabra jer je odlučila otići u Italiju i nije pobjegla glavom bez obzira kad je vidjela s kakvom osudom su je dočekali polubrat i polusestra. Bila je smirena, prizemljena i spremna na dogovor i kompromis, bez želje da ikome naudi i našteti.
Osim glavne junakinje, jako mi se svidjela i sama radnja ove knjige. Donosi jako lijepu, na trenutke tužnu priču, koja se ne zaboravlja lako i koju sam svrstala na hrpicu knjiga koje želim ponovno pročitati. Svidjelo mi se što nema neke patetike i prevelikih slučajnosti koje se lako pronalaze u sličnim knjigama i meni osobno naruše dojam. Poželjela sam da priča što dulje potraje pa sam odugovlačila iako me jako zanimao kraj jer je priča nepredvidljiva i nisam očekivala brojne situacije koje su se dogodile. Autorica je odlično dozirala ljubavne trenutke, sjetne i tužne, radosne trenutke, ali i opise, svega je bilo taman i na pravom mjestu. Najviše me dotaknuo dio priče koji se odnosi na ljubavnu priču između Antona i Lilian, oni su tipičan primjer sudbina koje mi lome srce. Svaki put kada čitam o nečem sličnom jednako je bolno i poželim da im mogu vratiti vrijeme, darovati još pokoji trenutak zajedno. Iako je bolno, moram priznati da volim takve priče i odnose jer nas podsjećaju da nikada ne znamo koliko zajedničkog vremena imamo te da iskoristimo svaki trenutak najbolje što možemo jer je možda upravo on posljednji.
Izvor: Učiteljica čita