RECENZIJA Ana Kalanj, Učiteljica čita
Tessi Harstong umro je suprug pa u bijegu od vlastite sudbine dolazi na planinu Runaway, odabrane samo zbog simbolična naziva. Iako se nadala miru, tišini te samoći, ubrzo uviđa da ni u tako udaljenom mjestu nije potpuno sama. Prvo upoznaje ljutitog umjetnika Iana kojem svojom glasnom glazbom ne da mirno spavati, a potom i njegovu družicu Biancu koja žarko želi prijateljicu, što Ianu izrazito smeta. Uskoro se suočava s još jednim gubitkom, novim izazovima i preprekama, ali i znatiželjnim tinejdžerima te njihovim ljutitim i moćnim roditeljima.
Za Susan Elizabeth Phillips vežu me neke zaista stare i lijepe uspomene. Moja sjećanja sežu unatrag desetak godina kada sam ljetne praznike provodila kod bake na selu te dane često provodila uz knjigu. Još uvijek se sjećam priče oko nogometnog kluba Chicago Stars i oduševljenja koje su izazvali opisi glavnog muškog lika. Dok ovo pišem, ne mogu se ne zapitati je li to tada bila prikladna literatura za mene, no bitno je da me potaknula na daljnje čitanje. Moram priznati da od tada pa do ove knjige nisam posezala za djelima ove autorice, zaista ne znam iz kojeg razloga. Drago mi je što me dolazak ovog noviteta podsjetio koliko sam u njima nekad uživala, ali i motivirao da to sada promijenim.
Očekujete li klasičan ljubavni roman s puno sretnih i lijepih trenutaka te bez teških tema, ovaj bi vas mogao iznenaditi. Već sam početak dao mi je naslutiti da svaki od likova vodi neke unutarnje borbe koje će ih još dugo proganjati. Uostalom, ne bi se bez razloga našli tamo gdje jesu, daleko od svih i svega. Likovi su mi se jako svidjeli, nekome bi mogla smetati tvrdoglavost koja ih krasi, no budući da sam i sama takva, na to gledam kao na pozitivnu osobinu. Snašle su ih zaista teške stvari, neki jako ružni trenuci koje ne bismo nikom poželjeli i drago mi je da su u svemu tome ipak imali jedni druge, koliko god se željeli osamostaliti.
Kod ove knjige mi se posebno svidjelo što je sama ljubavna priča (koja je prekrasna i duboka, nekako prikladnija ljudima s velikim životnim iskustvom) potisnuta u drugi plan, dok su mi pažnju zaokupile neke jako važne i duboke teme. Primjerice, načini na koji se ljudi nose s gubitkom dragih im osoba, koliko dugo je prikladno žaliti i puštati da život samo prolazi dok mi neprestano tugujemo, znajući da naša tuga ne može vratiti osobu koje više nema. Kako sa sebe skinuti krivnju zbog nečijeg odlaska, u onim trenutcima u kojima znamo da zaista nije do nas, da nismo mogli napraviti više od onoga što jesmo, ali neki tračak sumnje i samokritičnosti nam ipak ne da mira pa nas tjera na neprestano ispitivanje i ponovno proživljavanje svega ružnoga. Osim toga, jako puno sam razmišljala o zadrtosti pojedinaca u nekim manjim mjestima, nekako karakterističnima za ona minula vremena, kojima oni zapravo i pripadaju. Mislim da ljudi jednostavno ne shvaćaju da često puno više štete mogu nanijeti šutnjom, ne razgovorom i iznošenjem svojeg mišljenja, ali i postavljanjem pitanja. Valjda mislimo da će problem nestati ako o njemu ne razgovaramo i pravimo se da ne postoji, pa možda zaista i nestane (ovo me podsjeća na priču o zmaju koji sve više raste što se više pravimo da ga nema). Isto tako, oduševila me ženska snaga, solidarnost i činjenica da smo uvijek tu jedna za drugu kada treba, unatoč svim neslaganjima i razmiricama.
Za mene je ovo bila divna knjiga o traganju za novim početkom, pružanjem novih prilika samom sebi, ali i drugima, priča o pravoj i istinskoj ljubavi, prema sebi, supružniku ili pak tek rođenom nevinom i nezaštićenom djetetu. Priča o nepovjerenju prema strancima i pogrešnim prvim dojmovima, iako su nekada prema nama stranci iskreniji od osoba s kojima dijelimo dom i život.
Izvor: Učiteljica čita