RECENZIJA Ana Kalanj, Učiteljica čita
Godina je 1957. i mlada Naoko na pragu je stupanja u dogovoreni brak. Iako neće biti prepun ljubavi, njezinoj obitelji će donijeti dobar položaj u tradicionalnoj japanskoj zajednici. Unatoč tome što je njezin zaručnik razuman i prihvatljiv suprug s kojim brak ne bi trebao biti loš, Naoko se iznenada zaljubi u američkog mornara i ne želi niti pomisliti na brak s bilo kim tko nije on. Ubrzo se sazna da Naoko nosi mornarevo dijete, što potakne brojne neželjene odluke koje će odnijeti njihove živote u nekim potpuno nezamislivim smjerovima.
Nakon Japana putujemo u Ameriku gdje godinama nakon nemilih događaja u Japanu upoznajemo mladu ženu Tori Kovač. Ona je uz svog oca koji umire i neposredno prije njegove smrti pronalazi pismo iz kojeg saznaje neke nevjerojatne podatke. Željna potpune istine koju joj preminuli otac ne može otkriti, odluči poći na put u Japan i podrobnije istražiti opisane detalje iz pisma.
Meni osobno ima nešto posebno u knjigama koje prate dvije vremenske crte i koje polako upotpunjuju jedna drugu te nas postepeno vode k završetku. Uživam kada su obje podjednako zanimljive i kada ne moram razmišljati kako jedva čekam sljedeće poglavlje kako bih pročitala ono što me zaista zanima. Takav slučaj je i s ovom knjigom, iako me mrvicu više zanimao dio iz prošlosti u kojem sam pratila životni put mlade i nesretne Naoko. Njezin lik mi se posebno svidio i divila sam se njezinoj hrabrosti, upornosti i vjeri da će u konačnici sve izaći na dobro. U strogoj zajednici koja nije davala puno izbora, odlučila je slijediti svoje srce i sama izgraditi svoj vlastiti život od čiste nule, praktički bez ičije pomoći i podrške. Njezina sudbina dotakla me na nebrojeno mnogo načina i nekoliko puta izazvala i suze i smijeh. Definitivno je lik kojeg ću pamtiti.
Moram priznati da sam očekivala potpuno drugačije štivo od ovoga koje sam imala priliku pročitati, i ne mislim pritom da sam razočarana. Iznenadila me dubina ove priče, teške situacije koje su me veoma pogodile i koje su mi ostavile gorak okus u ustima koji je potrajao danima po završetku čitanja. Čitanje posljednjih poglavlja, ali i autoričine bilješke, u mojem je slučaju završilo grcanjem u suzama. Pišem ovo kako biste znali što očekivati i pripremite se. I ne mislim pritom da je to nešto loše, jer čemu čitanje knjige koja će nas ostaviti potpuno bez emocija i u nekom neutralnom razmišljanju i osjećanju. Ovakve knjige se pamte, urežu se u naše srce i naše misli, a na spomen Japana i kimona odmah se sjetim ove priče. Priče koja nas upoznaje s hrabrom mladom djevojkom koja je primorana birati između zova srca i razuma koji joj govori da radi ono što se od nje očekuje, o njezinom krivudavom putu kakvog bi rijetko tko preživio i s osmijehom čekao novi dan, ali i o mladoj ženi koja je prekasno saznala da je njezin otac sa sobom u grob odnio neke tajne koje bi joj mogle promijeniti život i koja je potom spremna ostaviti život kakav poznaje kako bi pronašla odgovore na sve brojnija pitanja koja joj se vrzmaju glavom. Prepustite joj se, otputujte u Japan i budite oslonac glavnim junakinjama ove priče, trebaju nas baš kao što i mi trebamo njih.
Izvor: Učiteljica čita