RECENZIJA Ana Kalanj, Učiteljica čita
Maurice Hannigan usamljeni je muškarac koji se sa svoje 84 godine ne može nositi s tom samoćom koja ga obavija. Supruga mu je umrla, sin živi u Americi, a on je potpuno sam. Tako sam sjedi i za šankom u baru otmjenog hotela u jednom irskom gradiću. Sjedi tmo te noći u kojoj se odlučio prisjetiti najdražih mu ljudi i događaja, ali i održati pet zdravica za isto toliko ljudi koji su obogatili njegov život. Pripremite se, Maurice ništa neće zadržati za sebe.
Očekivala sam da će ova knjiga biti jedna lijepa životna priča čovjeka koji osjeti da je pri kraju svojega puta i ne želi da neke tajne ostanu neotkrivene. Tako nekako je uistinu bilo, no odmah ću reći da sam od ove knjige dobila puno više od očekivanog. Već negdje na prvim stranicama prepisala sam rečenicu „Došao sam da se sjetim svega što sam bio i svega što više nikad neću biti“. Ta rečenica nosi u sebi toliko priča, emocija, uloga, želja i snova, ostvarenih i neostvarenih. Zamislila sam i proletjela kroz svoj, u usporedbi s Mauriceovim, kratak život. Što sam ja to već bila i što više nikada neću biti, na što je točno on mislio? Prva pomisao bila mi je „dijete“. Istina, ja sam među onima koji će uvijek njegovati dijete u sebi i još uvijek ga prečesto puštam da divlja okolo, zaboravljajući da su tu već neke godine koji iziskuju puno ozbiljnije ponašanje. Unatoč tome, ono pravo istinski bezbrižno i veselo dijete više nikada neću biti. A nije da ne bih voljela, barem na jedan dan. Nikada više neću po prvi put osjetiti i probati neke stvari, primjerice pročitati neku dragu knjigu, kročiti u učionicu i samostalno održati nastavni sat, probati najdražu čokoladu, istinski se zaljubiti, i još puno, puno toga.
No, ono što me je ova knjiga zapravo naučila jest da ne trebamo žaliti za time, već biti sretni i ispunjeni jer smo imali priliku živjeti, rasti i sazrijevati, upoznavate drage nam ljude, ali i sebe same. Sve se događa s nekim razlogom, svi smo na ovom svijetu s određenom svrhom i na nama je da damo sve od sebe da bismo ispunili tu svrhu kako bismo jednog dana baš poput Mauricea mogli sjesti, pogledati iza sebe i nazdraviti svemu što smo proživjeli i preživjeli.
Ovo je jedna predivna, životna, topla ljudska priča. Na trenutke sjetna i dirljiva, nemojte se iznenaditi ako vam tijekom čitanja zasuzi oko. Ne očekujte brzu i napetu radnju, pustite da vas Maurice vodi, polako i sigurno, kroz svoju dirljivu priču. Dozvolite mu da podijeli s vama sve što mu leži na srcu i da lakše prijeđe s ovoga svijeta na neki drugi, onaj u kojem ga čeka njegova voljena supruga.
Izvor: Učiteljica čita