RECENZIJA Ana Jembrek, Knjige su moj svijet
Iako je Fannie Flagg napisala mnoge knjige, zauvijek će ostati zapamćena upravo po jednoj: “Pohane zelene rajčice” ne samo da je iznimno uspješna i voljena knjiga, već je i adaptacija za filmski scenarij, kojemu je autorica upravo Fannie, svojevremeno, nominirana za prestižnu nagradu Oscar.
Taj film jako volim, knjigu sam davno pokušala čitati, ali nekako nije bio pravi trenutak za nju. Bilo je to štivo za koje sam bila sigurna da će jednog dana doći na red, kada budem spremnija na njega.
I taj dan je došao. Iako nije riječ o “rajčicama”, “Cijeli grad priča” još je uvijek dobar primjer zdušnog pisma koje njeguje ova autorica koju je zavolio cijeli svijet. Naime, teško ćete pronaći neku drugu autoricu koja je sposobna na tako topao, duhovit i dopadljiv način prikazati zajednice malih gradova u Sjedinjenim Američkim Državama, malih gradova koji su stvoreni na predanosti i radu doseljenika.
“Godine 1865. Švedska je bila zemlja strogih klasnih podjela, bez sredine. Ako nisi posjedovao zemlju, radio si za zemljoposjednike, bez nade da tebe ili tvoju djecu čeka drukčija budućnost.
Ali nešto se dogodilo. Nešto zvano Amerika. I na svijetu je osvanula nada. Postojalo je mjesto na kojem, budeš li predano radio, bar imaš priliku za bolji život.”
Fannie nas vodi u Elmwood Springs u saveznoj državi Missouri. Ako ste upoznati s Fannienim opusom, a ovo vam je ime poznato, u pravu ste! Negdje ste ga već čuli.
Naime, “Cijeli grad priča” posljednji je dio “Elmwood Springs” serijala od četiri nastavaka. Prvi nastavak “Dobrodošla na svijet, Djevojčice!” kod nas je objavljen 2007. godine, dok je drugi dio “Sreća ispod duge” objavljen 2006. godine. Treći je nekako preskočen, s tim da nema definiranih naznaka hoće li se prevoditi u budućnosti te hoćemo li dobiti nova izdanja prvog i drugog nastavka.
Da se razumijemo, ovu je knjigu moguće čitati bez čitanja prethodnih nastavaka. “Cijeli grad priča” gotovo katarzično zaokružuje štoriju o jednom gradiću, prateći sve njegove generacije, od prve pa do posljednje, a iskričav dio priče preuzeli su i pokojni stanovnici lokalnog groblja na kojem završavaju članovi zajednice nakon što umru, no moguće ga je gledati i kao samostalno djelo.
Fannie Flag je pred nas rasprostrla trpezu likova koji su svoje postojanje ostavili u malom gradiću Elmwood Springsu. U njega su se doseljavali praznih želuca, pronalazili suputnike, bračne drugove, susjede koji su se uvijek brinuli jedni za druge, neki su se u njemu rađali, a svi su u njemu prolazili kroz čiste životne radosti i teške životne tragedije. A na vrhu brda koje nadgleda ravnicu? Na njemu su se pokapali i otkrivali da smrt u Elmwood Springsu ne znači nužno i kraj.
“U velikim gradovima susjede smatramo dobrima kad pozdrave ili koji put popričaju, ali u malim seoskim zajednicama Missourija, susjedi su mnogo važniji. O njima ovisi tvoj opstanak. Nije važno svidja li ti se tko od njih manje ili više. Ipak su ti susjedi.”
Ali! Da, postoji “ali“. To što je roman moguće čitati bez upoznavanja likova u prethodnim romanima, ne znači da je time doživljaj priče i grada zaista punokrvan. Meni je osobno falilo konteksta za koji zaista imam osjećaj da bi mi ga pružile prethodne knjige da je serijal izlazio kontinuirano i nekim redom. Uostalom, neke sam likove zaista htjela bolje upoznati, a koncept knjige to nije dozvoljavao.
Ipak, nemoguće mi je zbog toga knjizi previše zamjeriti. Kao prvo, nisam se potrudila prethodne nastavke koji su kod nas objavljeni posuditi iz knjižnice i pročitati. Kao drugo, Fannie piše neizmjerno dopadljivo, stilski toliko krasno da je zaista milina čitati ovu knjigu. Unatoč povremenim površnostima, nelogičnostima i (pre?)ružičastom tonu, Fannie ipak uspijeva napisati modernu bajku o gradiću koji prosperira na krilima zajednice koja se neizmjerno međusobno podržava i štiti.
Zavoljela sam njegove stanovnike, smijala se njihovim dogodovštinama, čudnovatnostima i uzrečicama koje tako zdravorazumski i prostoseljački imaju smisla (ili su jednostavno hihotavo zabavne!). I za osobu koja cijeli život bježi od malih gradova, natjeralo me da malo promislim o ispravnosti takvog razmišljanja. Univerzalno je pravilo da je svaka knjiga koja te natjera da mrvicu preispitaš stavove i pomakneš osobne paradigme zapravo dosta dobra knjiga.
“Krave ili voliš ili ne voliš.”
Usporedba ove knjige s ostalim knjigama Fannie Flagg? Nisam prava osoba za odgovor na to pitanje, ali nekako sumnjam da će mi ovo biti posljednji njezin roman. Fannien stil pisanja previše je neodoljiv. Zamislite onaj trenutak kada se na kraju dana otuširate, skinete leće, uvučete u najdražu pidžamu i zavučete u topli krevet s tek opranom, mirišljavom posteljinom. E, takvo vam je njezino pisanje.
Izvor: Knjige su moj svijet