RECENZIJA Ana Čaić Blažević, Bibliomanija
Već dugo nisam pročitala ovakvu intenzivnu, ludu i šokantnu knjigu koja je u meni potaknula toliki miks različitih osjećaja. Lucinda Berry bivša je klinička psihologinja koja se bavila dječjim traumama i upravo ta iskustva podloga su za njene romane u kojima često zamagljuje onu tanku granicu između stvarnosti i fikcije. I iskreno, radi to, vrlo, vrlo dobro i to u tolikoj mjeri da sam u isti mah htjela prekinuti čitati knjigu ali i nastaviti ovo uznemirujuće putovanje.
Christopher i Hannah uspješan su mladi bračni par. Oboje rade u bolnici i vrlo su dobri u svom poslu, ona kao medicinska sestra a on, kao ortoped. Tijekom jednog običnog radnog dana, u njihovu kliniku stigne slučaj težeg zlostavljanja djeteta. Takvih slučajeva nažalost imaju (pre)često no ovo je jedan od onih slučajeva na koje ne možeš ostati imun, pogotovo jer je djevojčica pronađena prekrivena krvlju i vlastitim izlučevinama, krivouraslih kostiju i krajnje, krajnje neuhranjena.
Iako su prvo mislili da djevojčica ima samo dvije godine, šestogodišnja Janie vrlo brzo pronađe put do svačijeg srca. Mnogi su se čudili njezinom vedrom duhu unatoč svemu što je prošla a najviše privrženosti koja se razvila između nje i mladog doktora.
Christopher je uvjeren da je Janie unatoč traumama savršena za njega i Hannu. Godinama su pokušavali dobiti dijete i baš u trenutku kada su počeli razmišljati o posvajanju, pojavila se ova malena djevojčica. Jer tko bi Janie pomogao bolje od dvoje medicinskih radnika koji od početka prate njezine zdravstvene probleme i koji bi joj mogli pružili svu terapiju i potrebnu ljubav koju trenutno treba?
No Janie je djevojčica koja unatoč traumama vrlo dobro funkcionira – sve dok ima publiku i dok je sve po njenom – i dok razvija vrlo prisnu vezu s Christopherom, njezin odnos s Hannom je vrlo hladan i služben. Hannah je odlučna dati djevojčici prostora no ne odustaje od toga da je Janie prihvati kao majku. No, Janie je neumorna. Njezin hladan pristup prema Hanni se pogoršava, pokazujući joj svoju mračnu stranu koju jedno dijete nikako ne bi trebalo imati.
Savršeno dijete definitivno je jedna od onih knjiga koje se slobodno mogu svrstati u kategoriju “živcira me, ali je jednostavno ne mogu prestati čitati!“. Također je i jedna od onih koje gledam okom roditelja, ocjenjivački, ali s određenom dozom razumijevanja.
Ljubav Christophera prema Janie bila je bezuvjetna baš kako i ljubav jednog roditelja i treba biti, no istodobno je bila i užasavajuća jer nije znao donositi dobre odluke i jasno postaviti određene granice. Zbog toga je moja frustracija knjigom sve više rasla, pogotovo što Christopher zbog svoje ljubavi prema Janie nije mogao vidjeti dalje od slike nevinog, traumatiziranog djeteta.
S druge strane tu je Hannah – racionalna strana jednog roditeljskog para čiji se glas jednostavno izgubio. Frustrirajuća je njezina muka, nemoćnost i strah koji osjeti u prisustvu djeteta.
Štoviše, nakon Savršenog djeteta, nećete moći a da se ne zapitate koliko se nevini zapravo rađamo i jesmo li zlo naučili od svoje okoline ili je ono od uvijek u nama? Niti jedno dijete nije rođeno zlo, zar ne? Pa zašto nam se ledi krv u žilama kada čitamo sve što joj Janie radi?
Mislim da mi je još gore bilo gledati kako se jedno dijete ponaša i razmišljati što bih ja napravila kao roditelj te koliko bih bila daleko spremna ići da se takvo ponašanje zaustavi. Postoji li granica u kojem se briše ljubav prema djetetu i stvara zdravorazumsko ponašanje koje će poduzeti ono što je najbolje i za dijete i za ostatak obitelji? Odričem li se djeteta ako kažem da je dosta i napravim najbolje za sve? Ili, jednostavno zatvaram oči pred problemom misleći kako će ljubav riješiti sve što treba? Mislim da je ovakvo razmišljanje prava horor priča za svakog roditelja.
Lucinda Berry napisala je odličan roman, priča nas od početka drži zalijepljene za stranice i unatoč šokantnim radnjama tjera na daljnje čitanje. Ako ste ljubitelj ovakvih romana koji vam uzrokuju trnce u tijelu, koje vas istodobno šokiraju ali i propitkuju – definitivno navalite! Istina da ćete ostati kratkih živaca, no uživat ćete!
I da, nakon ove knjige definitivno ćete poželjeti čvrsto stisnuti svoje male anđele. Unatoč prolivenom soku na novom kauču, igračkama na podu ili nepospremljenoj sobi. Sve će to djelovati nevažno kada upoznate Janie.
Izvor: Bibliomanija