RECENZIJA Ana Čaić Blažević, Bibliomanija
Mnogi će se složiti sa mnom kada kažem da je nestanak djeteta toliko istražena tema kod mnogih pisaca, pa čak da je i da je napisana na mnoge, nama već predvidljive načine. Premisa je uvijek ista- dijete je oteto iz sigurnih roditeljskih ruku a kraj se uvijek završi sa sretnim ili tužnim završetkom. Nema sredine. No upravo je ta sredina romana, to ljepilo koje drži cijelu priču najvažnije za cijelu radnju.
Mnogi autori pogode, mnogi, kako bi rekli fulaju tu sredinu, no Lisa Jewell definitivno ne pripada u drugu skupinu pisaca. Ona točno zna kako neku, već mnogo puta viđenu priču, raščlaniti i napraviti nešto novo, šokantno i iznenađujuće.
A onda je nestala priča je, koja započinje poput mnogih drugih- Ellie, savjesnoj, omiljenoj i pametnoj tinejdžerici izgubio se svaki trag. S petnaest godina Ellie je bila u vezi s najljepšim dečkom u školi, imala je najbolje ocjene u svakom razredu i čekao ju je upad na najbolji fakultet. Smiješila joj se svijetla budućnost.
Godinama su tražili Ellie, no nikada se nije pojavio niti jedan trag koji bi mogao dovesti do nje. Policija je sumnjala na bijeg, no Ellieninoj majci Laurel je uvijek bilo sumnjivo zašto bi netko tko je imao sve, samo tako otišao i ostavio iza sebe. Deset godina nakon nestanka, Laurel još uvijek nije mogla razumjeti kako su njezina druga djeca i suprug mogli nastaviti dalje sa svojim životima, ne znajući što se dogodilo s Ellie.
Tih deset godina neznanja pružao joj je malu mrlju nade da će se Ellie nekako vratiti, iako je u svom srcu znala da joj je kći vjerojatno mrtva. Ta kombinacija očaja i iracionalne nade zamrznuo je njezin život u trenutku njezinog nestanka, rezultirajući raspadnutim brakom i klimavom vezom sa sada već odraslom djecom, s kojima rijetko razgovara a još se rjeđe viđa.
No, nakon što je godinama tek prolazila kroz život ili život prolazio pored nje, u njezinom životu nešto se pokrene. Policija otkriva Ellienine posmrtne ostatke a obitelj napokon dobiva nekakvu završnicu i mogućnost nastaviti dalje sa životom.
U međuvremenu Laurelenin siv i beznačajan život polako poprima nove boje kada upozna Floyda, šarmantnog samohranog oca koji u njoj zapaljuje novu strast i životnu težnju. Njihova veza trenutna je i stabilna, no sve se mijenja kada Laurel upozna Floydovu kćerkicu Poppy, djevojčicu koja tajanstveno dijeli sličnost s njezinom nestalom Ellie.
A onda je nestala dobro je strukturiran roman. Priča počinje sporo, no mijenjajući naratore i dodajući njihovu stranu priče autorica uspješno mijenja i osjećaj napetosti pa tako i tempo radnje, ostavljajući čitatelju nova otkrića i interes da nastavi dalje.
U pravo vrijeme otkriva dovoljno priče da stvori napetost, a zatim nam daje uvid u njene likove, ne da stvori šokantne iskrivljene priče nego da razumijemo njihove postupke. Iako je na nekim dijelovima malo predvidljiva, zahvaljujući tom pogledu s “tada” na “sada”, Lisa Jewell dodaje sloj sumnje koji jednostavno tjera da saznamo što se stvarno dogodilo u obje vremenske crte.
Kraj me posebno zanimao, iako sam se iskreno, malo razočarala u njemu- to mi je bio jedini nedostatak romana. Ne u sam završetak kraja, koji je gorko-slatki završetak jedne tako tragične priče, nego raspetljavanje priče i postupaka jednog od likova koji mi nisu bili baš racionalizirani do kraja. Ipak, taj dio nije umanjio cjelokupni dojam romana koji sam dobila sa zadnjom pročitanom stranicom.
A onda je nestala pročitala sam brzo i osobno mi je baš dobro sjela kao nešto drugačije i osvježavajuće upravo zbog teme koja je rastegnuta i upotrebljavana na već mnoge načine.
Izvor: Bibliomanija