RECENZIJA Alis Marić, Čitaj knjigu

Pročitala sam fantastičnu knjigu i uvrštavam je među pet najboljih knjiga koje sam “progutala” u ovoj godini. Ideja,  napisati publicistiku koja se čini da je roman i pri tome analizirati tri posve različite žene, po dobi, po obrazovanju i porijeklu prema njihovim seksualnim žudnjama i iskustvima pravi je podvig u književnosti. Iako je riječ o  studiji na kojoj je autorica radila deset godina, kroz tisuće i tisuće sati razgovora, knjiga nije suhoparna već je puna napetosti, privlačnosti i ne možete je pustiti iz ruku. Ovo je misterija, triler, umjetnički roman, otkrivenje i skriveni manifest, a sve umotano u jedno, uz to pisano odličnim stilom zbog kojeg sam namjerno odugovlačila s čitanjem kako bih što duže uživala u ovoj knjizi.

Autorica nas vodi u umove triju žena pa pratimo njihove misli iz minute u minutu, i tako nam usmjerava  pozornost na otkrivanje vitalnih istina o ženama i njihovim željama. Ti portreti su toliko uvjerljivi da mi se ponekad činilo da sam boravila u svim ovim ženskim glavama.

I Maggie, i Lina i Sloane stvarne su žene. Autorica je s njima provela sate i sate razgovora, istraživanja, provjeravala njihove navode i doživljaje putem novinskih članaka, iskaza svjedoka i uključenih. Čak je i neko vrijeme živjela s tim ženama kako bi ušla u njihove glave. Koristila se i sudskim spisima te lokalnim novinskim člancima kako bi potvrdila događaje koje su joj ispričale. Izbor žena temelji se na mogućnosti da se poistovjetimo s njihovim pričama.

Lina je samo željela da je netko želi. Kako li je samo završila u braku s dvoje djece i mužem koji je ne želi dodirnuti? Bila je obična djevojka, nije imala puno dečkiju. Željela se zaljubiti i udati za “čovjeka svog života”. Na kraju se udala za dosadnog i hladnog Eda koji kao da nije imao libido. Nije je poljubio punih deset godina. Ljubav su vodili svakih tri mjeseca i to je uvijek bilo predvidljivo. Lina puca od želje za dodirom, nježnošću i seksom. Odluči ostaviti Eda, oca njihovo dvoje djece i ulazi u ljubavničku vezu s bivšom ljubavi iz gimnazijskih dana. Postaje njegova ljubavnica, njihovi su susreti rijetki i samo kada on nazove, a mogu se sastati uz rijeku, u autu ili u nekom usputnom motelu. Je li Lina konačno zadovoljna?

Maggie je željela samo jedno –  da je netko razumije. Kako je završila u vezi s učiteljem, kako je završila na sudu kao omražena i odbačena u svojem gradiću? Maggie je maloljetnica koja se upustila u vezu sa svojim učiteljem koji je slamao srca i prije nje i to mnogim djevojkama. Nije bilo penetracije, ali je bilo ljubljenja, milovanja, seksa preko telefona, “prostih” riječi, iskazivanja ljubavi, skrivanja, guranja prstiju u Maggieinu vaginu iako je on bio oženjen i otac troje djece. Na kraju je sve završilo na sudu. Saznajte konačni ishod suđenja.

Sloane je željela da je netko obožava. Kako je završila u ulozi seksualnog objekta muškarcima uključujući i njezinog muža koji je uživao gledati je u seksualnom odnosu s drugim muškarcima i ženama? Sloane je ljepotica koja boluje od bulimije i anoreksije. Opsjednuta je mršavošću. Samo mršave žene su privlačne žene, misli Sloane. Upoznaje Richarda u restoranu u koji voli zalaziti. Vjenčaju se, dobivaju djecu, ali Richard voli seks u troje odnosno voli gledati svoju ženu  u spolnom odnosu s drugim muškarcem. A može i ženom. Vodi li to propasti njihovog braka? Kakva je budućnost takvih veza i tko je u njima dobitnik, a tko gubitnik?

Zanimljivo je da je u knjizi  i četvrti igrač: tehnologija. Velik dio priče je oblikovan tekstualnim porukama koje su izbrisane ili špijunirane, mobiteli su ispražnjeni, a videi dostupni.

Svijet je pun nesretnih parova, loših brakova, lažnih odnosa i bolesnih veza. Nitko od nas ne zna što se događa iza četiri zida. I ne trebamo ni znati. Ali, trebamo shvatiti da nema idealnog odnosa, braka ili veze. Svatko svoju bitku vodi. Knjiga nije inspirativna zato što su ove žene savršene, već što su se trudile poboljšati svoje živote i promijeniti ono što ih nije zadovoljavalo.

Ovo je velika studija puna empatije i razumijevanja. Iskrena do “bola”.

Ovoj knjizi ne treba suditi, kao što ne treba suditi ni ženama o kojima je u ovoj knjizi riječ. Svaka čast autorici na ovakvoj knjizi. Nisam nikad čitala ništa slično. Publicistika koja to zapravo nije uvlači nas u priču koja je posložena da ste uvjereni da se radi o fikciji, o romanu. Toliko se povežete s ove tri žene da vam nije dosta čitanja. Želite sjesti s njima i razgovarati. Ova je knjiga obavezno štivo koje ću preporučiti svima.

Prevela: Aleksandra Barlović