INTERVJU Zora Bjelousov, Femina.hr

Imali smo fantastičnu priliku razgovarati s H.D. Carlton, mladom američkom spisateljicom, čije knjige ne silaze s top lista najčitanijih bestselera na svijetu. Veliku je prašinu podigla svojim mračnim ljubavnim romanom “Adeline: Opsesija” – napetom pričom u kojoj se vrtoglavo približavaju opasnost i romansa. H.D. Carlton za sebe nam je rekla – “Spisateljica sam mračnih romansi koja voli pisati psihološke i jezive priče! Volim tjerati čitatelje da izađu iz svoje sigurne zone i upoznavati ih sa stranama njih samih koje možda još nisu otkrili. Moje knjige gurnut će vas do tih granica, ali uvijek prvo provjerite o čemu je knjiga! Nijedna knjiga nije vrijedna vašega mentalnog zdravlja.” – zvuči previše magnetično da ne bismo uplovili u njen literarni svijet, ne misleći previše na rizike po mentalno zdravlje.

Čestitamo na izdavanju prve knjige u Hrvatskoj! Iako Vam je ovo prva knjiga u našoj zemlji, čitatelji Vas već vrlo dobro poznaju i s velikim nestrpljenjem iščekuju Vaše knjige. Iznenađuje li Vas to još uvijek?
– Da, apsolutno! Teško je to shvatiti ili povjerovati, ali svaki put kad me podsjete na to, osjećam beskrajnu zahvalnost!

Za razliku od američkog ili engleskog tržišta, Hrvatska je mala zemlja s velikom strasti za knjigama. Jeste li ikad čuli za Hrvatsku?
– Naravno! Oduvijek sam je željela posjetiti!

Kako biste se predstavili čitateljima koji nisu čuli za Vas? Zašto mislite da bi trebali pročitati Vašu knjigu?
– Spisateljica sam mračnih romansi koja voli pisati psihološke i jezive priče! Volim tjerati čitatelje da izađu iz svoje sigurne zone i upoznavati ih sa stranama njih samih koje možda još nisu otkrili. Moje knjige gurnut će vas do tih granica, ali uvijek prvo provjerite o čemu je knjiga! Nijedna knjiga nije vrijedna vašega mentalnog zdravlja.

Možete li nam reći nešto o Vašoj pozadini i što Vas je nadahnulo da postanete spisateljica?
– Počela sam pisati svoju prvu knjigu kad sam imala devet godina! Oduvijek su me privlačili jezik i pričanje jezivih priča koje bi ljude držale u neizvjesnosti do samoga kraja!

Kako izgleda Vaša spisateljska svakodnevica? Imate li posebne navike ili rituale kada pišete?
– Moj proces pisanja kaotičan je kao i moj um. Nemam neku unaprijed određenu rutinu ili raspored. Većina mojih rituala dolazi za vrijeme uređivanja. Dok pišem, uglavnom improviziram!

Koji su neki od izazova s kojima se suočavate pri pisanju mračnijih tema i kako ih prevladavate?
– Nerazumijevanje zašto pišem određene scene. Iscjeljenje koje može doći iz tih mračnijih tema neizmjerno je, ali s obzirom na to da to nije mehanizam suočavanja koji odgovara svima, često nije ni shvaćen ni prihvaćen.

Vaši likovi često se suočavaju s teškim i traumatičnim iskustvima. Kako pristupate pisanju osjetljivih tema?
– Pažljivo. Trudim se da nijedna scena ne bude pretjerana ili da izgleda kao da pišem isključivo radi šoka. Nastojim pronaći ravnotežu gdje se čitatelj suočava s tragedijama iz stvarnog života, ali da scena ne bude toliko ekstremna da postane nepotrebna.

Možete li podijeliti neku zanimljivu priču ili detalje vezane za stvaranje jedne od Vaših knjiga ili serijala?
– Zapravo sam napisala Satan’s Affair (novela čija se radnja odvija prije radnje knjige Adeline: Opsesija, op. prev.) za antologiju. Tema je bila „krvavi antijunak“. Upravo sam bila predstavila koncept Satan’s Affaira u Adeline kad su me zamolili da sudjelujem u antologiji. Nije prošlo dugo prije nego što se rodila Sibby, i odmah sam znala njezin kraj. Prekinula sam pisanje Adeline kako bih napisala Satan’s Affair. To je znatno krvavija knjiga nego što je trebala biti u početku, ali takva je bila smjernica za tu antologiju. Na kraju nije objavljena u sklopu antologije, ali Sibby je tada već bila stvorena, pa sam odlučila samostalno je objaviti!

Kako odlučujete o mjestu radnje i atmosferi svojih priča?
– Uvijek me privlače mjesta koja mogu biti jeziva. Šume, napuštena mjesta, zapuštena područja! Bilo što što „traži“ nevolju.

Koja je najnezaboravnija ili najupečatljivija povratna informacija koju ste dobili od čitatelja?
– Kada mi kažu kako su im moje priče pomogle da zacijele. Dobila sam bezbroj e-mailova i poruka od čitatelja koji su mi ispričali svoje traume i kako su im moje priče na neki način pomogle. To mi neopisivo puno znači.

Kako se nosite sa spisateljskom blokadom ili padom kreativnosti?
– Obično plačem, ha-ha-ha! Ponekad vodim dnevnik i zapisujem pitanja o tome što me točno muči, i onda se prisilim da na njih odgovorim što detaljnije.

Kako vidite svoju spisateljsku karijeru u sljedećih pet do deset godina?
– Nadam se da ću biti na istom mjestu gdje sam sada, pišući priče i tjerajući svoje čitatelje na plač.

Po Vašemu mišljenju, koji bi glumci bili najbolji u glavnim ulogama kada bi se vaše knjige ekranizirale?
– Iskreno, nisam sigurna! Henry Cavill bio bi sjajan Zade, ali znam da moja priča odskače od njegovih dosadašnjih uloga, pa nisam sigurna.

Koju poruku ili osjećaj želite da čitatelji izvuku iz Vaših knjiga?
– Da uvijek postoji svjetlo na kraju tunela i da uvijek možete pronaći nadu u tami.

 

Izvor: Femina.hr