INTERVJU Zora Bjelousov, Femina

“Jezero od riječi” autorice Emily Henry roman je koji od objavljivanja 2020. godine ne silazi s međunarodnih ljestvica najprodavanijih romana. Ovaj lepršav i duhovit bestseler New York Timesa poigrava se klišejima romantičnih komedija, a oduševit će sve one u potrazi za šarmantnim likovima, iskričavim dijalozima i sretnim završetcima. S autoricom romana, Emily Henry, razgovarali smo o inspiraciji, likovima njezina romana, hrani bez koje ne može, omiljenim mjestima za pisanje…

January je autorica popularnih ljubavnih romana. Gus je autor “ozbiljnih” knjiga koje kritika obožava. U njenim se romanima svi zaljubljuju i žive sretno do kraja života. U njegovim su romanima svi nesretni i na kraju umiru. Ona je (usprkos nedavnim događajima koji to ozbiljno dovode u pitanje) beznadno romantična. On je uvjeren da je ljubav bajka. Oni nemaju ništa zajedničko, osim činjenice da stanuju jedno do drugoga te da su ostali bez književnog nadahnuća. Kako bi potaknuli kreativnost, January i Gus sklapaju neobičan dogovor: ona će napisati remek-djelo “ozbiljne” književnosti, a on lepršavu ljubavnu priču. Pritom će se međusobno podučavati: on će nju voditi na intervjue s bivšim članovima kulta (naravno, što drugo?), a ona će za njega organizirati posjet zabavnom parku i maraton romantičnih komedija. Do kraja ljeta oboje će dovršiti knjige i nitko se neće zaljubiti. Ni slučajno. Jer to bi bio grozomoran klišej, zar ne?

Tako ukratko glasi radnja hit naslova Emily Henry “Jezero od riječi”. Divno romantičan te prikriveno potresan, roman pršti vrckavim prepiranjima te prozom koja vas potpuno zaokuplja. Obuhvaća sve elemente koje ljubitelji knjiga cijene: rivalstvo, kreativno previranje, obiteljske tajne i dražesno, slijepo zaljubljivanje. “Jezero od riječi” savršeno je štivo za čitanje bilo gdje. Autorica Emily Henry je vrlo dobro prihvaćena od strane publike (visoka ocjena romana na Goodreadsu, hvaljena na književnim blogovima, YouTube kanalima i slično) i kritike. Njena slijedeća romantična komedija, “People We Meet on Vacation”, čiji se dio radnje odvija u Hrvatskoj, doživio je još bolji prijem. Emily Henry otkriva za Feminu kako je roman nastao i sve one divne stvari vezane uz inspiraciju, maštu, ljubav…

Roman istražuje teme kao što su ljubav i obitelj. Likovi su odlično okarakterizirani, a radnja zanimljiva. Možete li nam reći više o naslovu?

– U pisanje ovog romana krenula sam bez plana i programa. Samo sam znala mjesto radnje, a to je obala jezera Michigan koja je velika i predivna. Pogled na jezero ostavlja dojam velikih oceana, a krajolik je idiličan. Mnogi ga Amerikanci smatraju jednom od najljepših obala. Posebna čar je u tome da na nekim njegovim dijelovima nema mnogo turista i gužve. Na njegovoj obali sam i živjela za vrijeme studiranja i jednostavno sam znala da je to savršena lokacija za romantično, lagano i veselo štivo. To je bila moja početka točka, ali problem je bio u tome što nisam imala ideju o čemu bih pisala. Nisam znala koje probleme želim tematizirati, tko su ili kakvi su mi likovi. Trebalo je proći dosta vremena kako bi cijeli koncept imao smisla. Svi koji se bave pisanjem znaju koliko je teško pobijediti kreativnu blokadu.

Baš kao i lik iz knjige January, obje smo u stanju roman napisati jako brzo, ali i izrazito loše. Ne sramim se svojih prvih verzija rukopisa koji su najčešće bili loši. To me s jedne strane oslobađa pritiska, ali i pruža priliku da ideju prenesem na papir i dodatno ju razradim. Samo za prvu lošu verziju “Jezero od riječi” trebalo mi je pet tjedana. Tada pustim da me ponese inspiracija i predam se svojoj mašti. Moram priznati da puno više vremena i truda uložim u ispravak, ali kada znam o čemu želim pisati i taj “težak” posao postane prava avantura.

Postoje li autori ili autorice koji vas inspiriraju?

– U posljednje vrijeme oduševila sam se knjigama Silvije Moreno-Garcije. Niti u jednom trenutku ne možete znati kamo vas sljedeća stranica vodi i ona, baš kao i još nas nekoliko, trudimo se srušiti predrasude o ženama kao autoricama, diskriminaciji ženskih autorica i ostalim preprekama s kojima se suočavaju žene diljem svijeta. Moram istaknuti i autoricu povijesnih romansi Sherry Thomas, iako nisam obožavateljica tog žanra. Unatoč tomu njezin stil pisanja je izuzetan, likovi su kompleksni, stvaranje napetih scena savršeno. Čitanje njezinih romana prava je inspiracija.

Nisam jedna od onih čitateljica koja je vjerna samo jednom žanru. Doslovno mogu čitati sve, od ljubavnih do kriminalističkih romana. upravo ta raznolikost jedna je od glavnih pokretača moje inspiracije. Mislim da je čitanje i uživanje u romanima koje nikada ne biste napisali savršen recept za pisanje. Takav pristup literaturi mijenja moj pogled na ideje, proces pisanja, stvaranja priče i likove. Priznajem da mi je u posljednje vrijeme sve teže isključiti spisateljski mozak i samo uživati u dobroj knjizi.

Gdje najviše volite pisati?

– Nakon objavljivanja romana “Jezero od riječi” počastila sam se zelenom sofom od baršuna. Savršena je da se dramatično srušite na nju ili zavalite s laptopom i mnoštvom ideja. Možda jedna stvar koju ne znate o meni je da intenzitet svjetlosti utječe na atmosferu u mojim romanima. Naime, ako su scene vesele, zabavne ili smiješne, tada volim biti okupana zrakama sunca, a logično je da neke teške ili tužne trenutke volim pisati uz prigušenije svjetlo.

Bez koje hrane ne možete zamisliti pisanje?

– U mojoj blizini ne smije biti hrane! Ako se kojim slučajem u mojem vidokrugu nađe nešto za jelo, odmah prestajem pisati i u potpunosti se posvećujem hrani. Iznimka je trenutak kada osjetim da gubim koncentraciju, tada posegnem za voćnim jogurtom koji ima dovoljno šećera i proteina da me vrati na pravi put. S druge strane, bez kave sa zobenim mlijekom ne mogu zamisliti pisanje.

S kojim se likom možete najviše poistovjetiti?

– Definitivno, January. I ja sam veći dio života, baš kao i ona, bila vječni optimist i nepopravljivi romantičar, ali su se stvari mijenjale kako sam sazrijevala. Baš kao naša junakinja, i sama sam imala sličan životni put. Obje smo morale naučiti kako prihvatiti stvari i pretvoriti ih u nešto dobro. Mislim da, pogotovo u ovo vrijeme u kojem živimo, svi zajedno trebamo više cijeniti trenutke ispunjene srećom i veseljem. Upravo takvi mali, ali značajni trenutci trebaju nadjačati brigu, ljutnju ili povrijeđenost. January i ja smatramo da su sreća i ljubav jako važni za svačiju egzistenciju. To su emocije o kojima se pišu romani, snimaju filmovi i njima teže svi ljudi na svijetu, bez obzira na to što se zbiva na svijetu.

Kako izgleda vaša radna soba?

– Najčešće pišem na svojoj zelenoj baršunastoj sofi koja je središnji i glavni predmet radnog prostora. Zidovi su preplavljeni punim policama za knjige, a sličan scenarij možete vidjeti i na podu gdje se također nalazi mnogo knjiga, bilješki i rukopisa. Na stolu uvijek možete pronaći olovke, papire na kojima razrađujem svoje romane i, naravno, prazne šalice kave koje sam popila tog dana.

Kome se divite u stvarnom svijetu i zašto?

– Moj djed je za mene velika inspiracija. On je osoba prepuna razumijevanja, topline, nježnosti, odlučnosti i svega onoga što može krasiti jednog čovjeka. Uvijek sam se divila njegovoj snazi i volji za učenje, čak i u osamdesetim godinama. Nadam se da ću u njegovim godinama biti baš poput njega.

Osjećate li pritisak nakon što je “Jezero od riječi” postigao tako veliki svjetski uspjeh?

– Apsolutno! Možda ljudi ne znaju, ali sada će saznati da sam zapravo imala veliku sreću jer je moj drugi roman “People We Meet on Vacation” već bio napisan u trenutku kada je “Jezero od riječi” objavljeno. Na tome sam zahvalna jer bih sigurno osjećala veliki strah, pritisak i nesigurnost. Pisanje druge knjige nakon uspješnog prvijenca uvijek sa sobom nosi osjećaj da ćete iznevjeriti čitatelje kojima se svidio vaš prvi roman. Drugi roman nikada ne smije biti kopija, ali opet mora sadržavati sve ono što se čitateljima najviše svidjelo u prvoj knjizi.

 

Izvor: Femina