INTERVJU Tarryn Fisher
Psihološki triler „Supruge“ američke autorice Tarryn Fisher u rekordnom roku postao je književna senzacija s obje strane Atlantika. S gotovo milijun prodanih primjeraka roman „Supruge“ postao je uspješnica New York Timesa, USA Todaya, The Globe and Maila, Amazona i The Toronto Stara. Roman je mjesecima bilo nemoguće skinuti s prvog mjesta liste najprodavanijih romana New York Timesa.
Osim čitatelja Goodreada, koji su „Supruge“ nominirali za najbolji kriminalistički roman 2020. godine, ovom književnom poslasticom oduševila i sedma sila. Amazon Prime otkupio je prava za njegovu ekranizaciju, a uskoro se očekuje i početak snimanja.
Tarryn Fisher autorica je devet svjetskih uspješnica, a najviše pažnje čitatelja i kritike privukla je ovim dinamičnim, uvrnutim i šokantnim trilerom. Roman jednostavno nije moguće ispustiti iz ruku! Zaplet ovog psihološkog trilera razvija se brzinom munje.
Prijevod s engleskog jezika potpisuje Andrea Cvjetković.
U nastavku pročitajte intervju s autoricom koji je dala ekskluzivno za Hrvatsku.
- Autore često pitaju o inspiracijama za njihove priče, ali ovo je tako jedinstven triler. Kako ste došli na ideju za njega?
Moj suprug i ja gledali smo jednu seriju na Netflixu o muškarcu čija se žena vrati u život pet godina nakon što umre od raka. Međutim, po povratku uvidi kako se on oženio njezinom najboljom prijateljicom i njezina je prijateljica u devetom mjesecu trudnoće. Moram vam reći, gledanje serije bilo je užasno stresno. Ulovila sam se kako prilagođavam tu priču u svojoj glavi, pitajući se što bih ja učinila na njezinu mjestu. I tako sam tjednima gnjavila supruga pitanjima. Što bi učinio da ja umrem i vratim se u život, a on se dotad već ponovno oženio? Koju bi više volio? Bi li je ostavio zbog mene? I znate što je rekao? „Ostao bih u braku s objema.” Krivi odgovor. Željela sam da izabere mene, ali što ako ne bi mogao? Što ako su stvari kompliciranije? Kada postanem tako opsjednuta nekom idejom, znam da moram pronaći načina da pišem o njoj. To je sve što trebam: scenarij i nalet emocija, i imam ideju za knjigu.
- Četvrtak ima jedinstvenu perspektivu. Kako je bilo raditi na tome?
Moj glavni prioritet oduvijek je bilo slušati što žene imaju za reći. Kod Četvrtak sam sve te priče objedinila u jednom glasu. Sve slično patimo.
- Objavili ste mnoštvo ljubavnih romana u nezavisnom izdavačkom prostoru, ali ovo je Vaš prvi triler! Koliko je drugačije graditi ovakvu priču? Je li Vam bilo lakše? Teže?
Ja sam spisateljica orijentirana na likove, tako da kreiram osobnost i onda tu osobnost ubacim u neku situaciju. Nije zapravo važno pišete li o tome kako ljubav ubija ljude ili kako ljudi ubijaju ljude; dobro razrađen lik nosit će radnju.
- Kad govorimo o nezavisnom izdavaštvu, u tom ste polju imali priličan uspjeh. Što Vas je nagnalo da se ovaj put okrenete tradicionalnom izdavaču i kako se ta dva iskustva razlikuju?
Mislim da sam kao autor prilično nestabilna, tako da i pišem o nestabilnim likovima. Prije sedam godina chick lit bio je hit. Žene su htjele čitati „lagane“ knjige i to je ono što su izdavači tražili. Shodno tome, moje su odbijenice sve imale isti nazivnik: Vaša protagonistica previše je zlobna, žene se neće moći poistovjetiti s njom. Smijala sam se i zatim sama objavila knjigu, kako bih im dokazala da su u krivu. U nezavisnom izdavačkom svijetu, žene prihvaćaju moje moralno korumpirane likove; naginju nepouzdanom pripovjedaču. U međuvremenu Gillian Flynn, Paula Hawkins, Caroline Kepnes i šačica drugih ženskih autora započinjale su taj trend u klasičnom izdavaštvu. Za autora poput mene nije bilo mjesta prije deset godina, ali sad ga ima. I evo me.
- Što ili tko najviše utječe na Vas kao autora?
Stephen King. Spisateljsko veličanstvo. Stephen King može pisati u bilo kojem žanru. Bilo kojem. On je intelektualac; ima oko sokolovo kad je u pitanju ljudska priroda. Da poželi napisati knjigu za Pulitzerovu nagradu, mogao bi. Piše o stvarima koje ne želimo priznati sami sebi: o sirovim, ružnim stvarima. Piše o tome s tolikom lakoćom da je to uzbudljivo. Ne možete se ugledati u bolju osobu kada je u pitanju pisanje. Moj naklon.
- Kako su Vaši feministički stavovi utjecali na pisanje ove priče?
U priči o Četvrtak definitivno postoji alegorija. Pokazujem vam ženu koja je odgojena tako da se uklopi u patrijarhalni model. To smo svi mi, zar ne? Samo što tek sada podižemo galamu oko toga. Ali da bismo kolektivno digle svoje ženske glasove, moramo doći do točke pucanja. Željela sam pisati o ženi koja je gurnuta preko ruba, jer sve smo bile gurnute preko ruba.
- Kraj je šokantan! Je li Vam to odmah palo na pamet ili je došlo organski, kako se priča razvijala?
To se razvijalo s Četvrtak. Ona je bila jedna osoba na početku, a sasvim druga na kraju knjige. Situacije nas mijenjaju, guraju nas prema neugodnoj stvarnosti. Što sam više gurala Četvrtak, to je nesmotrenija postajala.
- Supruge su smještene u Seattle i Portland. Vi također živite na Pacifičkom sjeverozapadu, iako ste odrasli na Floridi. Što Vas je nagnalo na takvu promjenu klime?
Od vrućine i sunca postajem jadna. Najbolje funkcioniram u uvjetima promjenjive klime. Država Washington prilično je izražajna: ljudi, okoliš, vrijeme. Ovdje uvijek imam inspiraciju.
- Koje se knjige nalaze na Vašem noćnom ormariću?
„All the Ugly and Wonderful” autorice Bryn Greenwood, „Followers” autorice Megan Angelo, „Angelin prah” Franka McCourta.
- Na čemu trenutačno radite?
Zove se „Crawlspace“ i to je sve što ću reći!