INTERVJU Snježana Dragojević Harapin, Gloria
Suzy Josipović Redžepagić: “Volim impresionirati goste svojim jelima, ali svekrvu nisam uspjela”
“Najteže nam je bilo odabrati jela. Naime, u prvom je izdanju bilo 500, a u drugom je skoro 700 recepata, premda na naslovnici stoji da ih je 600,” kazala je autorica, bivša manekenka i modna agentica te organizatorica nekoliko festivala hrane. Njeni recepti su jednostavni i jednostavno pisani, namirnice su sezonske, a sadrže i napomenu bez kojeg se sastojka može pa nudi i zamjenu za njega. Kuharicu s preciznim, jasnim savjetima i objašnjenjima Suzy je posvetila svojim kćerima 36- godišnjojSari, 25-godišnjojHannani 23-godišnjojTari. Sarah i Hannan su, kao i njihova majka, diplomirale i magistrirale na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a od iste titule Taru dijele još tri ispita.
“Obje moje bake su kuhale savršeno, a mamaNadanajbolje, baš kao i moj tata. Promatrala sam što rade, ali tada me više zanimalo da što prije operem posuđe i izađem van. Mama je za mene skupljala recepte, izrezivala ih iz časopisa, prepisivala. Nisam imala potrebu kuhati svaki dan, nego samo povremeno. Sve dok, kad mi je bila 21, nisam rodila Saru. Željela sam da jede zdravo, počela miksati domaće juhice, kašice. I svako malo zvala mamu, ona mi je bila glavna savjetnica. U međuvremenu sam dobila Hannan i Taru. Mama je preminula 2007., a ja sam poput najveće dragocjenosti skupila i složila sve njene recepte i odlučila napisati kuharicu, da me njih tri, kad se odsele, ne zovu za svaki korak u kuhinji kao ja svoju mamu,” kazala je Suzy Josipović Redžepagić, dodajući da voli primati goste i impresionirati ih svojim jelima. No najvažniju gošću – svekrvu koja je došla iz Sarajeva u Zagreb da je upozna – nije uspjela.
“Baš mi je bilo stalo da joj se svidim. Spremila sam tartarski biftek, njoke s gorgonzolom, biftek u papru i salate. Serviram joj predjelo, a kad joj je moj suprugNaci, njen sin, rekao da je to sirovo meso, užasnuta se okrenula od tanjura. Kad je pak čula da su njoke u umaku od pljesnivog sira, mislila sam da će se onesvijestiti. I tako je od cijelog ručka pojela samo biftek i salatu! Nisam je kulinarski oduševila taj put, no obožavala me. Naučila me raditi burek, pite i kako tijesto razvijati u zraku, pa urmašice, tufahije. Prava sarajevska gospođa koja je, za razliku od sina, bila posebna domaćica. Moj Narcis pak ne zna ni jaja ispeći, ali zato radi najbolji roštilj,” objasnila je Suzy. U njenim su delicijama uživali i Sarini prijatelji, čudeći se kako je moguće kuhati svaki dan, tako fino i dobro. I zapravo je na Sarin poticaj i želju da i drugi znaju za njeno kulinarsko umijeće napisala kuharicu.
“Nastajala je četiri godine. Jelo bih skuhala, poslužila i fotografirala. Moji bi šizili jer u početku nisam bila toliko vješta s fotoaparatom pa bi se sve ohladilo, a oni bi gladni cupkali kraj stola i gunđali,” uz smijeh se prisjetila Suzy, koja je već s 18 napravila tartarski biftek. Jela ga je u hoteluEsplanade, nakon jedne revije, kad joj je bilo 17. Oduševila se, a tadašnji chefStevo Karapandžavelikodušno joj je dao svoj recept. Recept je i u njenoj kuharici, slavni kuhar to zna, a uskoro planira doći u Zagreb da kuhaju na jednoj od njezinih radionica koje redovito održava. Kao srednjoškolka je radila i sjajne škampe na buzaru. I dok se mnogi pitaju u čemu je tajna njezina uspjeha, kako u modnom svijetu tako i u kulinarstvu, Suzy kaže da je oduvijek bila iznimno samostalna, elokventna, sigurna, posvećena onome što radi, otvorena, profesionalna, sve vidi i pamti.
“Obožavala sam mamin biskvit u zdjeli. I sir i vrhnje me podsjećaju na nju. Nedavno sam gledala dokumentarni film o Arethi Franklin, plakala sam od prvog do zadnjeg kadra. Moj tata Zdravko osnovao je Suzy produkciju gramofonskih ploča, cijeli sam život u glazbi, soulu, jazzu i to me sve podsjetilo na mladost,” objasnila je Suzy, koja je i svoje prve poslovne modne korake odradila sa samo četiri godine. Brbljiva plavokosa djevojčica tada je u Nami, gdje su nastupali Slavica i Mendo, izvlačila kupone za nagradne igre. Bila je njihova maskota i uskoro je za Namu snimala prve kataloge, pa reklamirala pjenu za kupanje. U srednjoj školi prihvatila je poziv prijateljice s kojom je išla na engleski da joj pravi društvo na jednoj audiciji. Sjedile su u foajeu hotela International, a ugledavši je, manekenka koja je obilježila ‘60. godine na našoj modnoj sceni Regina Jaeger pozvala ju je na razgovor i već dan kasnije angažirala da nosi reviju.
“Ništa nisam znala, sve sam učila u hodu. Vrlo brzo sam radila i za njenu agenciju Umah i za Modru, ovisno tko je više plaćao. Bilo mi je tek 16, no već sam bila poslovno osviještena, računala koliko je revija, koliko snimanje, gdje ću više zaraditi. Željela sam puno raditi, što mi uz školu nije bio problem. Snimala sam i puno reklama za televiziju, kampanje za časopise. Tako sam zaradila i novac za svoj prvi auto. Paralelno sam upisala ekonomiju i novinarstvo. Ekonomija se tretirala kao studij uz rad, mogla sam polagati ispite i bez predavanja,” ispričala je Josipović Redžepagić, koja je osnovala prvu privatnu modnu agenciju, a uz revije na modnim pistama organizirala je i one za otvorenje novih prostora.
Na prvoj reviji u njezinoj organizaciji program je vodila Ksenija Urličić, Suzyna vjenčana kuma. “Tromjesečno iskustvo u New Yorku, gdje sam radila kao manekenka i model, bilo mi je odskočna daska za osnivanje vlastite modne agencije Suzy. Tamo sam naučila što je book, kako se radi, što su autorska prava, kako se sastavljaju profesionalni ugovori, sve o hodanju, ponašanju i bontonu. Otvorivši agenciju, počela sam organizirati Fashion Week, punih 15 godina,” rekla je Suzy koja je pokrenula i školu za manekenke.
“Najvažnije mi je bilo da djevojke budu uljudne, profesionalne, da znaju kako se ponašati za stolom i u raznim prilikama. U školi sam predavala samopouzdanje, govorništvo, komunikaciju, kako se predstaviti na castingu,” istaknula je Zagrepčanka, u čiji je posao uključena cijela obitelj, i suprug i kćeri. Kad je najstarija Sarah, koja je godinama radila uz majku, diplomirala, postala je direktorica Fashion Weeka. U to vrijeme Suzy je već organizirala i brojna događanja, festivale hrane, u kojima su također sudjelovale njezine kćeri. Tako su već na prvom Coca-Cola Food Film Festivalu, gdje se uz hranu kreativnih domaćih ugostitelja gledaju filmovi pod vedrim nebom, cure imale svoju kućicu. Radile su po cijele dane i tako zaradile džeparac za ljeto.
Izvor: Gloria
Foto: DARKO TOMAŠ CROPIX