INTERVJU Patricia Kiš, Jutarnji list

Kolekcionarsko izdanje sadrži faksimil izvornog “Misala kneza Novaka” iz 1368. godine, reprodukcije 480 inicijala i šest minijatura, od kojih je najveći dio pozlaćen, ručno uvezane korice od najfinije teleće kože, papir koji zadovoljava najviše standarde kvalitete, popratnu knjigu s najvažnijim činjenicama i zanimljivostima o Novakovu misalu koje su pisali stručnjaci, zaštitni ovitak izrađen po mjeri knjige i pamučne rukavice za listanje.

Velikaš iz 14. stoljeća

Cijena je gotovo dvadeset tisuća kuna, odnosno 19.992,00 kuna, a već je kupljeno stotinu primjeraka. O svemu razgovaramo s Vidom Jakšom Opačićem, koji je i urednik knjige.

Na izdanju je radio godinu dana. Kako govori: “Projekt je rađen na inicijativu Katedre Čakavskog sabora Roč. Oni su kupili prava od Austrijske nacionalne knjižnice u Beču, gdje se nalazi original. Mi smo u početku razmišljali da napravimo faksimil prve hrvatske tiskane knjige, ‘Misala po zakonu rimskog dvora’. Međutim čuli smo da je Roč, na čelu s ravnateljicom Mirjanom Pavletić, otkupio prava za ovu knjigu, pa smo dogovorili suradnju.”

Urednika knjige pitamo da nam predstavi važnost ovog izdanja. Ona je, kaže, mnogostruka: “Knez Novak bio je velikaš iz 14. stoljeća koji je u povijesti ostao zabilježen ne toliko po pobjedama i porazima na bojnom polju, već upravo po ovom djelu. Sve je ispisao rukom, a govorimo o 540 stranica. Spekuliralo se je li on to sam sve ispisao, no prema svim dosadašnjim istraživanjima ispada da jest rukom ispisao sva slova i nacrtao inicijale. Jedino što nije napravio on, već se obratio za pomoć, četiri su minijature evanđelista i dvije velike iluminacije koje se protežu preko cijele stranice, s prikazima Raspetog Krista te Imago pietatis. Pretpostavlja se, radi srodnosti motiva, da je na njima radio venecijanski majstor.”

Koliko je knezu Novaku trebalo za Misal? “To se svi pitaju, moram priznati i ja. Tim više što je on to jako uredno pisao. Kad sam prvi put vidio original, mislio sam da je to tiskana knjiga, toliko je bila uredno posložena. Začudilo bi me da je Misal napravljen na taj način. Nema slučaja da neko slovo bježi van stupca. Svaku je stranicu izračunao, svaki stupac ima dvadeset devet redova, a okolo su inicijali. Sve je poredano kao što je danas primjerice u Wordu u Justifyju. Služio se i raznim kraticama, što nije bilo neuobičajeno za to doba. Riječ je o njegovom životnom projektu, nadao se da će ručnim ispisivanjem Misala zalužititi vječni život. Želio je da Misal bude u crkvi u kojoj će biti pokopan, ‘za spomen svoje dušice’ kako je naveo. No, želja mu se nije ostvarila, Misal su odnijeli njegovi sinovi. Njegov sin Petar je bio u velikim financijskim problemima pa ga je bio prisiljen prodati.

Koliko je poznato, prodao ga je 1405. godine, iste godine kada je u Bosni nastao Hrvojev misal. Misal se našao u Istri gdje je služio za potrebe ondašnjih crkava. Pretpostavlja se da je najdulje, nekih četiri stotine godina, bio u Istri, od 1405. do početka 19. stoljeća”, govori Vid Opačić i nastavlja:

Decentne korice

“U Istri ga je 1820. godine kupio antikvar Giovanni Battista Hettinger i donio u Austriju. Misal tada više nije imao korica, pa su napravili improvizaciju. Ukoričili su knjižni blok u korice koje su bile u upotrebi u 19. stoljeću. Mi smo se za potrebe našeg izdanja obratili akademskom grafičaru Frani Paru koji je izradio ovo rješenje. Nismo željeli da bude previše kičasto, već decentnije. A ove metalne ploče koje vidite na knjizi bile su uobičajene u to doba. Paro je inače i jedan od autora tekstova u knjizi. Bavio se likovnim aspektom, ali i odgovorima na pitanje zašto je knez Novak pisao u tri stupca po dvadeset devet redova. Taj cijeli tekst čista je matematika.”

Vid Opačić spomenuo je i pozlate. Pitamo ga jesu li bile uobičajene za svoje doba.

“Po tome su se knjige dijelile na one koje su vrijedne i one koje nisu. ‘Misal kneza Novaka’ je uz ‘Hrvojev misal’ vjerojatno naša najraskošnije iluminirana rukopisna knjiga. Nastojali smo da tamo gdje su bile pozlate radimo s grafičkom folijom. Tu je grafička urednica imala najviše posla. Dijelove je trebalo precizno napraviti. Kod rada s folijom problematično je to što ona prekriva površinu, a nerijetko bi upravo neki detalj ostao skriven u tragovima ispod. Negdje je trebalo i izrašpati da se dobije što vjerniji izvor. Naša grafička urednica Marija Morić pripremala je pozlate i podloge svih stranica ujednačavala tako da su na početku svjetlije, a u sredini da budu drugačije. Ona ih je dovela na jednaku razinu. Dogovorili smo da neke mrlje ne maknemo već da predstavljamo kakvo je trenutačno stanje originala koji se čuva u Beču.”

Koliko su dugo radili na knjizi? “Dugo. No, kad sam razgovarao s ravnateljicom Staroslavenskog instituta Vidom Vukojom, rekla mi je da je to knjiga, a na kojoj je ona kao suradnica radila, tiskana najbrže do sada. Suradnju s Katedrom čakavskog instituta dogovorili smo krajem 2019. godine, a knjiga je bila gotova nedavno. Dakle, ako uzmete u obzir činjenicu da se tiskala dva mjeseca, niti punu godinu dana nismo radili na njoj.”

Uz knjigu, govori dalje naš sugovornik, dolaze i rukavice i zaštitni ovitak: “Naša je želja bila da se knjiga pokuša očuvati što dulje. Postoji samo jedan original, nema kopija, i sada faksimil koji smo tiskali. Prvi put, nakon 1820., knjigu vraćamo u Hrvatsku. Znali smo da će postojati interes određenih institucija, krugova koji itekako dobro znaju za knjigu koja je bila dva desetljeća nedostupna. Rukavice su prije svega tu da knjigu očuvaju na nekim mjestima gdje su folije blizu rubovima. I cijena se formirala prema tim parametrima. Znali smo da će biti teleća koža, pozlata, kopča, poseban papir, sve smo to uzeli u obzir prilikom formiranja cijene.”

Zlatnu su foliju, reći će naš sugovornik, nabavili u Sloveniji, “sam se Misal tiskao u jednoj slovenskoj tiskari, a popratna knjiga stručnih tekstova i korice u Zagrebu. Kombinacija je to bila dvije tiskare.”

A zašto je tiskanje trajalo dva mjeseca, objašnjava: “Upravo zbog rada sa zlatnom folijom. Svaki inicijal morate raditi posebnom pločom. Knjiga uobičajeno ima samo četiri osnovne boje. Ovdje se dodaje i peta, zlatna, preko koje mora ići zlatna folija. Bio je tu i komisijski pregled svake knjige. Nismo željeli uvesti u Hrvatsku niti jedan primjerak koji nije bio odobren.”

Stihovi na glagoljici

Knjiga je izdana u limitiranoj nakladi: “Svaki je kupac prilikom kupnje dobio vlasnički list i broj pod kojim je njegov primjerak zaveden. Neki od prvih kupaca imali su i prilike sami odabrati broj. Prvi su brojevi planuli odmah. Nakon što kupac dobije broj i vlasnički list, a kaligraf potpiše i prvu stranicu u faksimilu, nema više zabune da je riječ o unikatu.”

Prodano je, kaže, stotinjak primjeraka od njih 150 koliko je tiskano: “Kupci su i institucije i privatnici. Vidio sam da se knjižnica iz Dubrovnika pohvalila da imaju svoj primjerak, koji je izložen za sve one koje zanima tematika. No, postoji i širi krug ljubitelja, koji su svjesni da knjiga nije dugo bila u Hrvatskoj i tek je nekolicina naših znanstvenika imala prilike susresti se s ovim izdanjem. Naša je publika kupovala i pozlaćenu Bibliju koju smo tiskali, kao i vrijedno izdanje posvećeno Leonardu da Vinciju.”

Naš je sugovornik rekao da nije poznato tko je venecijanski majstor koji stoji iza iluminacija u knjizi. Može li se barem naslućivati? “O tome su dosta pisali Kruno Prijatelj i Ivana Pavičić Prijatelj, i njihove smo radove objavili uz Misal. No, ne znaju niti oni sa sigurnošću. Knez Novak je stolovao u Ostrovici kod Gospića, bio je u kontaktu s gradom Ninom i tako je mogao biti upoznat s mletačkim radovima. Teško da ćemo to ikada saznati. No upravo po detaljima na iluminaciji Imago pietatis gdje je Krist okrunjen trnovom krunom i s kapljicama krvi po cijelom tijelu, što je uobičajeno za slikare iz Venecije iz tog doba, pretpostavlja se da je venecijanski majstor. Inače, sve smo znanstvene radove u knjizi objavili i na engleskom. Misal sadrži najstarije poznate hrvatske stihove pisane glagoljicom, stihovi kneza Novaka pisani su na čakavštini s elementima crkvenoslavenskoga.” Ovaj rukopis nije još prebačen na latinicu: “Na tome rade znanstvenici sa Staroslavenskog instituta. Oni pretpostavljaju da bi mogli imati materijal spreman za tri, četiri godine.”

 

Izvor: Jutarnji list