INTERVJU Mija Dropuljić, Under Dreamskies

Iskreno, veliki sam obožavatelj monografija, putopisnih vodiča i knjiga koje obrađuju povijesne, kulturne i prirodne teme. Kako godine prolaze, tako da mogu pohvaliti s malom, ali vrijednom kolekcijom u kojoj dominiraju hrvatski naslovi. Vijest da je izdavačka kuća Mozaik knjiga izdala dvije fantastične knjige “Hrvatska kulturna baština” i “Hrvatska prirodna baština” meni je izmamila veliki osmijeh te sam odmah napravila mjesta na polici. Kada sam knjige napokon držala u rukama, one ne samo da su ispunile moja očekivanja, nego su ih nadmašile te se ubrajaju među meni omiljene knjige ove i slične tematike. 

Iza ovih knjiga stoji više autora koji su ujedinili svoju stručnost, ali i ljubav i strast prema pojedinim temama, a sve ih je objedinio urednik Vid Jakša Opačić koji otkriva brojne zanimljivosti koje se skrivaju među koricama ovih hvalevrijednih izdanja.

“U Mozaiku knjiga posljednjih dvanaest godina radimo tzv. nacionalne projekte. Riječ je o bogato ilustriranim monografijama u kojima našim čitateljima predstavljamo zanimljiva mjesta diljem Hrvatske, ali i biografije poznatih i manje poznatih osoba iz naše bogate prošlosti. Budući da smo dosad kulturnu i prirodnu baštinu parcijalno obrađivali u nekoliko knjiga, ideja da ih objedinimo u dvjema zasebnim knjigama nametnula se zapravo sama od sebe. Bilo je to prije otprilike dvije godine. Najprije smo krenuli u osmišljavanje koncepta za prirodnu baštinu, a onda smo shvatili da bi ova godina jednostavno bila nepotpuna kad ne bismo pripremili i knjigu o kulturnoj baštini. I eto, obje knjige iz tiska su izišle ove godine; ‘Hrvatska prirodna baština’ u travnju, a ‘Hrvatska kulturna baština’ u rujnu”, započinje Vid.

Listajući obje knjige posve je jasno kako je autorima na raspolaganju bilo pregršt materijala. No, kako to inače biva, sadržaj se treba selektirati kako bi stao na odabrane stranice. Vid objašnjava kako je format i opseg knjiga bio unaprijed definirat te je dogovoren i broj stranica – 352 za obje knjige.

“Sadržaj tih stranica dogovarao sam s autorima. U ‘Hrvatskoj prirodnoj baštini’ su dvojica, Josip Jukić i Goran Šafarek, a u ‘Hrvatskoj kulturnoj baštini’ čak petero – Ivana Drenjančević, Hrvoje Kekez, Ivan Kostenjak, Dario Poljak i Luka Šešo. Riječ je o stručnjacima za teme koje su obrađivali, a s mnogima od njih i ranije sam već imao nekoliko uspješnih suradnji, pa je dogovor oko koncepta knjige postignut vrlo lako.”

Na obje knjige je vrijedni tim radio oko godinu dana. Vid ističe kako je obično najizazovniji dio kod izdavanja knjiga ovog tipa okupljanje tima. Na ovim knjigama to, srećom, nije bio slučaj jer je urednik radio s izuzetno kvalitetnim suradnicima koji su se odmah spremno odazvali njegovom pozivu.

“Relativno zahtjevno bilo je likovno opremanje ovih knjiga, posebice u ‘Hrvatskoj kulturnoj baštini’, koja je sadržajno vrlo raznolika i u nekim segmentima tematski ulazi u detalje. Upravo te detalje smo trebali popratiti kvalitetnom slikovnom građom, pa smo se obratili nekim od najeminentnijih hrvatskih muzejskih ustanova. U ‘Hrvatskoj prirodnoj baštini’ jedan od autora tekstova, Goran Šafarek, osim što je priznati hrvatski biolog, autor je i svih fotografija kojima smo opremili poglavlja o hrvatskoj flori i fauni. To je umnogome olakšalo tu zahtjevnu fazu nastanka knjige.”

Obje knjige imaju zanimljiv koncept kroz koji su autori željeli čitateljima ponuditi pregled onih najznačajnijih kockica u mozaiku bogate hrvatske prirodne i kulturne baštine.

“Konkretno, u knjizi o prirodnoj baštini to znači da smo obradili sva važnija uzvišenja, rijeke, jezera, slapove, otoke, špilje i jame te floru i faunu. Svakoj od ovih tema posvetili smo zasebno poglavlje. U knjizi o kulturnoj baštini poglavlja čine teme o arheološkim nalazištima, fortifikacijskim objektima, hrvatskoj pisanoj baštini, remek-djelima hrvatskog kiparstva, sakralne umjetnosti, ali i umjetnosti izvan crkava, posebice onoj u muzejskim i galerijskim ustanovama. Pripremili smo i zasebna poglavlja o dometima hrvatske klasične glazbe te o tradicijskom graditeljstvu i suvremenoj arhitekturi. Posljednja poglavlja obiju knjiga rezervirali smo za zaštićena dobra; u ‘Hrvatskoj prirodnoj baštini’ fokusirali smo se na stroge prirodne rezervate, nacionalne parkove, parkove prirode i regionalne parkove, dok smo u ‘Hrvatskoj kulturnoj baštini’ naglasak stavili na materijalnu i nematerijalnu baštinu pod zaštitom UNESCO-a”, detaljnije objašnjava Vid.

Materijala za ovakav tip knjige diljem Hrvatske je izuzetno mnogo, a kako su autori imali unaprijed ograničen broj stranica, trebao je ipak postojati neki osnovni kriterij odabira tema: “nipošto ne ispustiti neke najpoznatije primjere naše prirodne i kulturne baštine”.

“Ipak je riječ o monografijama u kojima smo čitateljima ponudili pregled, pa smo nastojali biti sveobuhvatni. No, osim tih dragulja naše baštine za koje svi znamo, nismo se libili opisati i pokoji nepoznatiji biser, koji se možda nalazi malo izvan glavnih turističkih ruta. Kad pripremam ovakve knjige, želim da ljudi prepoznaju ono o čemu pišemo i da se sa sadržajem mogu poistovjetiti, ali i da nauče ponešto novo.”

Najteži tereni prilikom rada na ove dvije knjige su bili oni koji su teže dostupni, poput visokih planina, turistički nevaloriziranih speleoloških objekata ili pučinskih otoka.

“Zahtjevnost takvih područja leži u logistici, organizaciji smještaja, prijevoza hrane i sl. No to su vrlo često ujedno najspektakularniji tereni, oni s kojih dolaze fascinantne priče i još veličanstvenije fotografije. A takvih je u ovim knjigama doista mnogo.”

Kako je više autora knjiga, teško je izdvojiti baš omiljene lokacije ili djela, no Vid se prisjeća održane promocije knjiga i par zanimljivih odgovora autora.

“Ako se dobro sjećam, Ivan Kostenjak, povjesničar umjetnosti i autor tekstova u ‘Hrvatskoj kulturnoj baštini’, izdvojio je Biskupiju kod Knina i Trogir, Hrvoje Kekez, povjesničar koji je također autor u ‘Hrvatskoj kulturnoj baštini’, naveo je Zrin, o kojem je i napisao knjigu, dok je Josip Jukić, povjesničar i geograf koji je napisao većinu tekstova u ‘Hrvatskoj prirodnoj baštini’, dao prednost planinama nad morem, posebice naglasivši ljepotu slabije poznatih slavonskih uzvišenja, poput Dilj-gore.”

Knjige osim što obiluju s pregršt informacija o svakoj pojedinoj lokaciji i djelu, one svojim mnogobrojnim fotografijama očaravaju čitatelja.

“Svi smo mi vizualna bića i najprije nas privuku upravo lijepi kadrovi. U ovim knjigama surađivao sam s nekim autorima s kojima sam i ranije ostvario odlične suradnje. Primjerice, Goran Šafarek fenomenalan je fotograf koji je na terenu veći dio godine. Uvijek nešto snima, i to u najzabačenijim kutcima Lijepe Naše. Autor je više knjiga u kojima su zastupljene njegove čudesne fotografije životinja. Dario Žagar sjajan je fotograf s kojim surađujem već više od desetljeća, a naši ga čitatelji poznaju po pet autorskih knjiga u kojima je predstavio poznate i nepoznate bisere naše domovine. Grgur Žučko odličan je fotograf i velik profesionalac, koji je snimao na nekim teško dostupnim mjestima, poput podruma Hrvatskoga državnog arhiva, u kojem se čuva jedna posebna škrinja iz 17. stoljeća. Na sve terene odlazi se ciljano, nerijetko s ranijim dopuštenjima koje je valjalo ishoditi, no zbog čekanja idealnog trenutka nerijetko se snimanja znaju oduljiti. Imali smo sreću da se u ovim dvjema knjigama to nije često događalo.”

 

Izvor: Under Dreamskies