INTERVJU Maja Šitum, Story

‘Kako voljeti život’ u istoimenoj knjizi opisala je trenerica i poduzetnica koja je tijekom pješačenja hodočasničkim putem el camino spoznala koliko je malo potrebno za radost i prava zadovoljstva

Svoja iskustva pješačenja na poznatom hodočašću El Camino de Santigao Ivana Štulić, konzultantica pozitivne psihologije, trenerica i poduzetnica, opisala je u autobiografskoj knjizi ‘Kako voljeti život’. Putopis, koji je objavila izdavačka kuća Mozaik knjiga, nedavno je imao svoje treće izdanje i predstavljanje pred brojnom publikom. Ivana ne krije koliko ju je putovanje od 800 kilometara promijenilo te koliko joj to iskustvo pomaže u svakodnevnom životu – privatnom i poslovnom. Možda će ga jednog dana ponovno prijeći, a trenutačno uživa u svim ljepotama i izazovima majčinstva koje naziva svojim najintenzivnijim životnim Caminom.

Kako vas je putovanje promijenilo?

Učinilo me još svjesnijom jer ne možeš ostati isti ako si većinu od 39 dana proveo sa sobom i svojim mislima. Tih prepješačenih 800 kilometara učinilo me fizički budnijom nego ikada prije, u glavi lakšom za mentalni teret prouzročen nekim prošlim situacijama, a u srcu potpuno ispunjenom i toplom. Ponovno sam osvijestila koliko je malo potrebno za radost i pravi gušt. Postala sam još zahvalnija za sve dobro u životu i jasnije mi je na što se dalje želim fokusirati, a to je širenje znanja iz pozitivne psihologije i inspiriranje ljudi na promjene.

Biste li se ponovno uputili na Camino?

Iskreno, ne znam. Nedavno sam postala mama i u ovoj životnoj fazi imam druge prioritete pa bih se teško odlučila tako dugo izbivati. Možda kada odem u mirovinu. No svakako ću u međuvremenu nalaziti neke svoje načine za duhovna putovanja i hodanja jer i jedno i drugo volim.

Na samom početku knjige govorite kako vas je nešto iz dubinu duše zvalo na put. Jeste li ikada više osjetili takav poziv?

Relativno često osjećam što bih trebala, odnosno osluškujem intuiciju i takvi potezi se uvijek pokažu ispravnima. Jako sam zahvalna što sam slijedila poziv da odem na Camino jer mi je to iskustvo donijelo nevjerojatnu količinu radosti, ispunjenja, transformacije i povezalo me s tisućama ljudi, što putem bloga, što zahvaljujući knjizi tako da efekti još traju. Nedavno mi se javila jedna čitateljica i rekla da moju knjigu nije mogla prestati čitati, da joj je puno značila i zbog nje se odlučila drukčije postaviti u jednoj životnoj situaciji. Takve mi poruke strašno puno znače, pune mi srce. Trudim se što više slušati te unutarnje pozive jer me dovedu do novih prilika, donesu mi nova iskustva, odnose, a ponekad me i poštede loših ishoda, što isto nije loše.

U knjizi govorite kako postati radosniji i postići mentalni sklad. Može li se to postići odlukom?

To se može postići odlukama koje donosimo svaki dan ako ustrajemo u njima. Promjene nisu lake, ali ako nismo zadovoljni svojim životom, jedino mi možemo preuzeti odgovornost i krenuti novim putem. Nitko ne garantira da će se brzo dogoditi transformacija, ali ona je moguća upornošću i primjenom znanja pozitivne psihologije. Na nama je da slijedimo te spoznaje i ne odustajemo. Korak po korak i možemo daleko stići – to je i poruka moje knjige. Kad god se odlučili na promjenu, važno je znati što želimo postići i nastaviti se kretati naprijed.

Koliko je za sretan život neophodan pozitivan stav?

Istraživanja su pokazala da su optimistični ljudi ujedno i zadovoljniji svojim životom, zahvalniji, ustrajniji u postizanju ciljeva te boljeg fizičkog i mentalnog zdravlja. Važan je pozitivan stav, važni su optimizam, razvijanje unutarnje otpornosti, zahvalnosti, a sve se to može naučiti. I važno je to razvijati jer ljudi su prirodno složena bića više usmjerena na negativnost. To je imalo smisla za naše preživljavanje, stalno paziti na potencijalnu opasnost i reagirati na bilo kakvu naznaku upozorenja, ali ako smo stalno fokusirani na to, ne živimo optimalno, nego u stresu i u neku ruku patimo. To trebamo promijeniti ako želimo biti zadovoljniji životom. No ne postoji apsolutno sretan život. Svaki život obojen je i tugom, neizvjesnosti, ljutnjom, gubicima i općenito nelagodnim emocijama i iskustvima – to je jednostavno tako. Jedino možemo znati i taj dio iskustva iskoristiti za vlastiti rast, a s druge strane znati kreirati što više onoga dobrog, uživati u tome dok traje i biti zahvalan.

Koliko vam to iskustvo pomaže u poslu?

Posao smatram svojom misijom pa je oboje vrlo povezano. U sve što radim, s tvrtkama i pojedincima, unosim cijelu sebe. Iskustvo Camina koje me transformiralo i učinilo svjesnijom osobom donijelo je i novu dimenziju u moj posao. Sve se poklopilo s dolaskom pandemije kada su ljudi prirodno počeli tražiti neke odgovore, preispitivati se, tražiti unutarnji mir dok su bili okruženi strahom i neizvjesnosti pa su i moji programi poput mindfulnessa, otpornosti te wellbeinga došli na plodnije tlo. Posebno mi je drago što su poslodavci prepoznali da njihovi zaposlenici traže pomoć pa su im edukacijama i coachingom pružili podršku.

A privatno, pogotovo u majčinstvu?

Majčinstvo je moj privatni, najintenzivniji Camino u životu. Mislim da je za roditeljstvo apsolutno nužan osobni razvoj jer kad se susretneš s izazovima, a oni su gotovo svakodnevni, sve što nosiš u sebi izlazi na površinu. Meni je majčinstvo posebno izazovno jer smo se susreli i sa zdravstvenim problemima djeteta. U tom smislu, sve što sam ulagala u sebe u posljednjih više od 20 godina isplatilo mi se i privatno i poslovno jer kada mijenjaš sebe, drukčije funkcioniraš i u svakodnevnom životu, znaš si pomoći i donosiš svjesnije odluke.

 

Izvor: Story