INTERVJU Maja Car, Večernji list

Britt Bennet autorica je “Moje nestale polovice” – najbolje knjige 2020. u Americi i omiljene knjige Baracka Obame. Riječ je o knjizi koja kroz obiteljsku priču dviju sestara i povijesne činjenice govori o diskriminaciji i životu crnaca i bijelaca u Americi od 60-ih do danas, a sada je prevedena i na hrvatski jezik u izdanju Mozaik knjige

Knjiga “Moja nestala polovica” Brit Bennett – po izboru New York Timesa, The Washington Posta, Peoplea, Time Magazinea i Vanity Faira najbolja knjiga 2020. godine i omiljena Baracku Obami – u izdanju Mozaika knjiga sada je prevedena i na hrvatski jezik. Riječ je o knjizi koja kroz obiteljsku priču dviju sestara i povijesne činjenice govori o diskriminaciji i životu crnaca i bijelaca u Americi od 60-ih do danas. Dvije identične blizanke mješovite rase odrastaju zajedno u maloj, ovdje izmišljenoj, južnjačkoj zajednici odakle bježe sa 16 godina. Tada im se put razilazi i pretvaraju se u potpuno, čak i rasno, različite osobe. Jedna se vraća u crnački gradić iz kojeg je pokušala pobjeći, a druga sestra živi život bogate bijele žene i skriva stvarni identitet i crnačku prošlost od supruga i prijatelja. Koliko je knjiga popularna svjedoči i činjenica da HBO po njoj počinje snimati seriju, a prava je uspio otkupiti za vrtoglavi iznos u napetom nadmetanju sa 17 konkurenata. O svemu razgovaramo s autoricom.

 

Kako se rodila ideja za taj roman?

Tijekom jednog razgovora s mojom majkom. Naime, prisjetila se priče iz djetinjstva koja se dogodila u jednome gradu u Louisiani gdje je živjela kao djevojčica. Zato su i dijelovi moje radnje smješteni u gradić Mallard koji nalikuje onome u kojemu je odrasla moja majka. Uglavnom, govorila mi je o crncima koji su za partnere birali bijelce, ali ne iz ljubavi, već iz želje da njihova djeca imaju svjetliju boju kože. Zaintrigirala me ideja o takvome mjestu i počela sam istraživati. Pronašla sam slične zajednice koje su bile organizirane u težnji za postizanjem svjetlije boje kože. To je bilo u vrijeme kada je sve bilo podijeljeno i strogo definirano. Postojala su posebna mjesta za bijelce i crnce i morali ste se uklopiti. No što ako se niste vidjeli ni u jednoj od tih dviju podijeljenih zajednica?

U knjizi vas intrigira rasa kao kategorija, razmatrate je kao izmišljenu ideju, ali upozoravate i na probleme koji su vrlo realni i danas sveprisutni u društvu.

Da, tu se i rodila ideja o blizankama od kojih se jedna izjašnjava kao bjelkinja, a druga kao crnkinja. U romanu je prikazano kako su te kategorije krhke. Primjerice, ako možete prelaziti iz jedne u drugu grupu, ako možete postati bjelji, što uopće znači imati bijelu ili crnu boju kože? Međutim, svaka takva odluka i svako svrstavanje u jednu od tih dviju grupa automatski utječe na njihove živote, bilo da govorimo o poslu, pitanju s kim će se vjenčati, kakav će tretman imati njihova djeca i kakve će im se mogućnosti pružati. Iako su sve te podjele nestabilne i promjenljive, biti bijelac velika je povlastica koja je i danas vidljiva u svim aspektima života.

Čini li vam se da neki ljudi tek čitanjem djela poput ovog otkrivaju kako se zapravo osjećaju rasno potlačene osobe?

Možda će ovo zvučati cinično, ali mislim da danas svi jako dobro znaju da postoje rasne razlike. Ne trebamo se pretvarati da ljudi nisu svjesni činjenice da je život bijelcima u Americi jednostavniji nego crncima. Svi smo toga potpuno svjesni, samo se sada trebamo boriti da to promijenimo. Kad sam razgovarala s jednim svojim prijateljem, jedna me njegova rečenica šokirala. Rekao mi je kako je jedna stvar priznati da se nalaziš u privilegiranoj poziciji u odnosu na druge i drukčije, ali da je nešto sasvim drugo kada to prepoznaš kao situaciju koju je potrebno mijenjati jer svaka promjena donosi neke gubitke. Dakle, mnogi ljudi ne žele izgubiti svoju privilegiranu poziciju u društvu. Zbog toga kupuju knjige s rasnom problematikom, što je odlično. No veliko je pitanje jesu li bijelci spremni odreći se svojih privilegija ili nisu. To je najteži dio s kojim se svijet još nije spreman suočiti. Trenutačno svi znaju kakva je situacija, sada je samo pitanje što ćemo učiniti po tome pitanju. Na svijetu je puno pametnih ljudi koji mogu donijeti promjene, sebe ne smatram jednom od njih jer ne znam kako pronaći optimalno rješenje za problem policijske brutalnosti, rasizma i institucionalnih problema.

Niste stručnjakinja za politička pitanja, ali knjiga otkriva svu slojevitost odnosa bijelaca i crnaca u Americi. Što se nadate da će ljudi zapamtiti ili čak primijeniti u životu nakon čitanja vaše knjige?

U ovom trenutku važno je cijeniti sve radosti koje nam život donosi i biti zahvalan, s obzirom na traumatično iskustvo koje nam je svima donio koronavirus. Dakle, ne želim da ova knjiga kod čitatelja probudi negativne, depresivne ili demotivirajuće osjećaje jer takve vijesti upijamo od ožujka 2020. godine. Nisam željela ni pisati knjigu o boli s kojom se crnci nose već stoljećima, nego o ljubavi i trenutku oslobađanja te kod čitatelja osvijestiti činjenicu da su i ljubav i sloboda mogući i u najtežim trenucima.

HBO se morao natjecati s ponudama čak 17 suparničkih TV kuća kako bi otkupio prava za snimanje filma po ovoj knjizi. Kako ste proslavili taj posao?

To je bio najluđi tjedan u mojem životu. U tome trenutku sam još slavila rođendan i nikada na dar nisam dobila toliko buketa cvijeća, poruka podrške ni boca pjenušca. Mislim da se to više nikad neće ponoviti. Vaša knjiga našla se na vrhu ljestvice najprodavanijih naslova New York Timesa. Sjećate li se osjećaja i trenutka kada ste čuli tu vijesti? Sjećam se vrlo živo. Bilo je oko 17 sati i sjedila sam doma, na kauču, kada me iznenada nazvao urednik. Doduše, bili smo od početka izdavanja knjige optimistični i imali smo određena očekivanja, ali ovo je bilo nestvarno. Na prvim mjestima takvih popisa nalaze se osobe koje su obilježile književni svijet, velike face poput recimo Stephena Kinga!

Što mislite zašto je knjiga odlično prihvaćena?

Mislim da se u svijetu trenutačno odvija velik društveni preokret koji moja knjiga savršeno ocrtava. Ona istražuje rasni identitet u trenutku kada ljudi žele čitati i raspravljati o toj temi. To su dokazali i masovni prosvjedi na tu temu diljem svijeta.

Koji je najbolji savjet koji su vam dali roditelji?

Moj tata je uvijek govorio kako je važnost potrebe da budeš uvijek u pravu često precijenjena.

Koja je možda čak i prednost života u lockdownu? Barem u vašem slučaju.

Nitko vam ne ide na živce, osim sami sebi! Inače sam introvert pa me izolacija i nije previše pogodila. Meni je ova godina bila veoma produktivna, a svu sam svoju energiju usmjerila u posao.

 

 

Izvor: Večernji list

Photo: Emma Trim