INTERVJU Maja Car, Večernji list
Tko je Glennon Doyle? Autorica i blogerica koja je svjetsku čitateljsku pažnju privukla nakon što je objavila bestselere New York Timesa “Carry On”, “Warrior” i “Love Warrior”. U njima je ogolila sve. Poremećaji u prehrani, depresija, anksioznost, alkoholizam, neplanirana trudnoća i bračna nevjera samo su neki od problema s kojima se osobno nosila i o njima pisala. “Neukroćena”, koja je u izdanju Mozaika knjiga upravo prevedena i na hrvatski jezik, njezin je manifest i obračun sa svijetom i samom sobom. U njemu piše o promjenama u svom životu, ali i savjetima koji su joj pomogli da promijeni život. O rastavi od supruga i zaljubljivanju u ženu – američku nogometnu zvijezdu Abby Wambach. Knjiga je prodana u tri milijuna primjeraka, oduševila je brojne slavne osobe poput Adele i Reese Witherspoon, a uskoro će po njoj biti snimljena i TV serija.
U trenutku kada sam se pokušala riješiti ovisnosti o alkoholu. To je bio moj način da ostanem trijezna i fokusirana na cilj. Da imam problem s ovisnošću s alkoholom priznala sam si kad sam imala 25 godina i tada sam krenula na grupne terapije. U tom trenutku imala sam osjećaj da sam prvi put u životu okružena iskrenim ljudima koji ne glume savršen život i ne rade ono što se od njih očekuje. Upravo taj trenutak bio mi je potreban – čuti od drugih, ali i govoriti samo istinu. Onda su mi se dogodile trudnoće zbog kojih nisam mogla više odlaziti na te sastanke i počela sam osjećati paniku. U tom trenutku spasila me sestra koja mi je donijela laptop i rekla kako želi da počnem pisati svaki dan. Naredila mi je da pri pisanju koristim glas kojim sam se koristila na tim sastancima. I tako sam počela pisati knjigu “Untamed”. Pisanje je moj način da govorim istinu i sebi i cijelom svijetu. Zbog pisanja sam trijezna više od 20 godina.
Zašto žene ponekad izgube svoju bit?
Od desete godine života počinjemo gubiti iz vida svoje ja, ono što zapravo jesmo. Sve kreće s učenjem obrazaca ponašanja po kojima moramo udovoljavati drugima. Tada učimo kako biti “dobra djevojčica“, “snažan dječak“, “dobar kršćanin“ili “dobra žena“. Svakoga dana slušamo kako žene govore da ih se želi kontrolirati, pripitomiti i ukalupiti. Sve to počinje kada nas uče da moramo biti tihe, simpatične, drage, susretljive, pune pažnje, lijepe i udovoljavati drugima.
S pisanjem ste spoznali i potrebu da okončate prvi brak, a zahvaljujući tome upoznali ste i sadašnju partnericu Abby?
Bila sam u lošem braku s dobrim muškarcem. Jednostavno nisam bila ni sretna ni ispunjena. Budući da je on bio dobar muž, imala sam osjećaj da moram biti zahvalna, jer su me tako učili. U životu svake žene mora se dogoditi trenutak u kojem pogleda svijet pravim očima. Do toga dolazi kada priznamo sebi i konačno shvatimo da želimo više od onoga što trenutačno imamo. Kad sam upoznala Abby, bio je to neopisiv osjećaj… Tek sam tada upoznala pravu sebe. Prepuštanje toj ljubavi bila je točka preokreta mog života, ne samo zato što sam htjela biti blizu nje, nego i zato što sam tada konačno udovoljila svim svojim željama i potrebama. Tada sam prvi put u životu donijela odluku vodeći se srcem, ne razmišljajući hoću li ispuniti nametnute norme i obrasce. To je i glavna poruka ove knjige – dopušteno je ne ispuniti nečija očekivanja i moramo cijeniti ono što jesmo i što želimo biti.
Imate li osjećaj da ste brak održavali samo zbog djece?
Jednog sam dana svojoj djevojčici Tish plela pletenice i shvatila da živim sa svojim suprugom samo zbog nje. Pitala sam se bih li njoj poželjela takav brak? Budući da njoj ne želim život u takvome braku, zašto onda održavam i promičem tu nezdravu ljubav i sve to nazivam dobrim majčinstvom? Majke ne moraju biti patnice. One svoju ljubav često dokazuju sporim umiranjem, potiskivanjem vlastitih potreba, ambicija, želja i emocija. To je jedan od načina na koji žene nestaju. A dobra majka nije žrtva i patnica, dobra majka je uzor i idol!
Koje lekcije možemo naučiti iz vremena u kojem trenutačno živimo?
Ovo vrijeme i nije čudno za ženu. Ona se cijeli život bori i nosi s raznim problemima i situacijama u nevjerojatnim uvjetima. Zar ne? I dalje balansiramo između posla, obitelji, ljubavi, vlastite depresije, straha i anksioznosti. No neke stvari u životu nisu pod našom kontrolom i nitko od nas ne može utjecati na njih. Istina, možda naše dijete danas u školi neće naučiti tablicu množenja, ali će naučiti da su zbog koronavirusa neke stvari izvan naše moći. Najvažnija lekcija koju sada moramo svi naučiti jest briga o nama samima i o drugima.
Postoji li alat kako možemo pronaći sami sebe?
Teško pronalazimo svoj unutarnji glas jer su oni vanjski preglasni. Odlučila sam prestati slušati zvukove i glasove oko sebe i potražila vlastiti glas i skrivene želje. Taj stav mi je pomogao da promijenim mnogo toga u životu.
Knjiga “Neukroćena” dobit će i televizijsku inačicu?
Uskoro će sve biti objavljeno, ali ne smijem još ništa otkriti. To sa scenarijem i serijom je veoma čudno iskustvo jer tu netko drugi piše o meni, a ja sam naučena sama kontrolirati priču. Kada sam prvu verziju scenarija pokazala Abby, rekla sam joj da je lik koji prikazuje mene pogrešno predstavljen. Tvrdila sam da nisam takva i da se uopće ne prepoznajem u njemu, a ona je samo rekla da su me potpuno prikazali kakva zapravo jesam.
Nakon knjige posvetili ste se i podcastu koji je u rekordnom roku postao hit. Zove se “We Can Do Hard Things” i nadovezuje se na knjigu.
Slogan “Možemo raditi teške stvari” najbolje opisuje moj put prema otriježnjenju. Zanimljivo je da se s tom izrekom u pandemiji svi možemo povezati i prepoznati se. Pandemija nam je pokazala da se možemo nositi s neviđenim izazovima i da je u ovakvim trenucima važno povezati se s drugim ljudima, podijeliti breme i biti iskren. Iako ovo razdoblje nitko neće pamtiti kao lijepe trenutke u životu i dalje ih možemo, a neke i moramo, pretvoriti i u budućnost ponijeti kao nešto lijepo. Primjerice, sada treba shvatiti da možemo i ne živcirati se zbog malih i nebitnih stvari, prestati glumiti i prihvatiti činjenicu da život, ljubav, prijateljstvo i mnogo drugih stvari nisu laki. No moramo biti iskreni prema sebi, ali i prema drugima.
Izvor: Večernji list
Photo: Amy Paulson i Melissa Lyttle