INTERVJU Lucy Clarke
Psihološki krimić „Kuća na hridi“ savršen je primjer štiva u kojem se stranice okreću same od sebe. Lucy Clarke napisala je pet romana, a upravo je ovaj roman postigao najveći uspjeh te je preveden na dvanaest jezika. Neobičnog stila i zapleta, roman se istaknuo među brojnim sličnim naslovima pa se svaki novi roman ove autorice iščekuje s nestrpljenjem. Napeto i jezivo štivo koje izaziva ovisnost. „Kuća na hridi“ uvući će vam se pod kožu, ali smatrajte se upozorenima: smjesta ispustite roman iz ruku ako ste sami kod kuće jer svaka nova stranica pobuđuje osjećaj nadiruće panike i straha. Renomirani britanski književni klub Richard and Judy oduševio se romanom uz preporuku da se ovaj krimić mora naći na policama svih ljubitelja ovog žanra.
U nastavku pročitajte intervju s autoricom koji je dala ekskluzivno za Hrvatsku.
- „Kuća na hridi“ vaša je peta knjiga i upravo ste s njom postigli najveći uspjeh. Što mislite po čemu se ona razlikuje od ranijih naslova te da je baš taj naslov postao svjetski bestseler?
Uvijek je zanimljivo proučavati zašto se tako veliki broj čitatelja poveže i zaljubi u određenu knjigu. „Kuća na hridi“ je moja najmračnija, najnapetija i najuzbudljivija priča do sada. Predivan je osjećaj kada znate da je tako dobro prihvaćena diljem svijeta.
- Koja vam je bila inspiracija za pisanje romana?
Sjedila sam za radnim stolom i razmišljala o sljedećem putovanju. Razgovarala sam sa suprugom kako bi možda iznajmili vlastitu kuću i otišli na neko duže putovanje. Za oko mi je zapela moja stara drvena škrinja u kojoj čuvam stare dnevnike, pisma, fotografije i ljubavna pisma. Zapitala sam se što bi učinila s tom škrinjom ako bi iznajmili kuću nekim strancima jer na njoj ne postoji lokot koji bi njezin sadržaj sakrio od znatiželjnih pogleda. Shvatila sam da je toliko teška da bi ju bilo nemoguće sakriti u potkrovlje i da bi jednostavno morala ostati na tom mjestu – u kutu moje radne sobe. Onda sam si postavila pitanje što bi se dogodilo kada bi netko kopao po mojim stvarima? Što bi se otkrilo? To je bila moja početna ideja za pisanje ovog romana.
- Roman je odlična podloga za snimanje filma. Koje bi svoje romane voljeli vidjeti na velikim platnima? Imate li možda već neke glumce koji bi savršeno prikazali vaše likove?
Mislim da bi roman „Kuća na hridi“ bio odličan izbor i taj roman nekako najviše vidim da dobije svoju televizijsku verziju. Dok pišem uvijek se trudim zamišljati kako bi to moglo izgledati na velikom ekranu. To mi pomaže u stvaranju napetosti i onom osjećaju da ne možete prestati čitati roman. Voljela bi da moji čitatelji sudjeluju u toj odluci. Ipak su oni voljeli te likove i mogu procijeniti tko bi se najbolje snašao u nekoj od uloga.
- U ožujku je objavljen novi roman. Recite nam nešto više o njemu.
„The Castaways“ je moj šesti psihološki triler koji će prvo biti objavljen u Velikoj Britaniji. Sestre Lori i Erin uživaju u godišnjem odmoru na otoku Fidži. Planiraju avionom posjetiti još jednu lokaciju, ali nakon žestoke svađe samo se Lori ukrca na taj let. Ta odluka zauvijek će progoniti Erin, jer avion na kojem je bila njezina sestra nikada nije stigao na odredište. Dvije godine kasnije, kada se već zaključilo da su svi putnici poginuli u nesreći, Erin saznaje da je pilot pronađen živ. Očajna u dobivanju odgovora Erin se vraća na Fidži kako bi otkrila istinu.
- Radnja svih vaših romana smještena je uz more. Ima li to veze što se u braku s profesionalnim surferom?
Točno! Svi moji romani smješteni su uz more. Velika Britanija, Australija, Filipini, Tasmanija ili Bali samo su neke od destinacija. Veliki dio u procesu pisanja romana provodim upravo na plaži, jer je more za mene jedna velika inspiracija. Suprug i ja dijelimo veliku ljubav prema surfanju, a u posljednje vrijeme postali smo prilično dobri u supanju.
- Kažete da volite more, a jeste li ikada posjetili Hrvatsku? Imamo predivno more, plaže i lokacije na kojima bi mogli pisati svoje nove romane!
Još uvijek nisam posjetila Hrvatsku! Prošle smo godine već dogovorili veliki obiteljski godišnji odmor u Puli kako bi proslavili sedamdeseti rođendan mojeg oca. Bili smo jako uzbuđeni da ćemo moći istraživati sve ljepote vaše obale, ali je taj put propao zbog pandemije koronavirusa. Čekamo trenutak kada ćemo moći opet planirati putovanja jer je Hrvatska i dalje destinacija koju svi želimo posjetiti.
- Kao velika zaljubljenica u putovanja kako na vas utječu zabrane putovanja? Osjećate li možda manje inspiracije?
Zaista dobro pitanje. Obožavam putovanja i nedostaje mi sloboda, avantura i uzbuđenje za vrijeme otkrivanja novih mjesta. S druge strane zahvalna sam da je moj posao takav da u svojim romanima mogu putovati i posjetiti mjesta do kojih trenutno ne mogu doći. Na sreću živimo svega pet minuta od plaže, tako da sam većinu vremena bila na svojoj južnoj obali Velike Britanije. Ipak, ništa ne može zamijeniti onaj osjećaj kada na leđa stavite ruksak i uputite se u nepoznato.
- Na facebooku održavate tečaj pisanja. Rijetki su autori koji se na takav način povezuju s čitateljima i dijele savjete s njima. Što ste htjeli time postići?
To mi je jedna od dražih aktivnosti! Dijeliti savjete, ali i čuti pohvale i kritike iz prve ruke zaista je velika čast. Osim čitatelja i s drugim autorima volim raspravljati o njihovim procesima pisanja i stvaranja romana. Nevjerojatno i inspirativno je kako svatko ima drugačiji pristup.
- Što čitate u slobodno vrijeme?
Obožavam čitati psihološke trilere! Neki od omiljenih autora su mi: Megan Abbott, Sabine Durrant, Clare Mackintosh, and Gillian McAllister. Zaista uživam u čitanju napetih romana koje su napisale žene. Moram tu spomenuti roman „Mali požari posvuda“ Celeste Ng, ali i autoricu Liane Moriarty koja na tako sofisticiran način spaja moralne dileme s dozom humora. Moj uzor u svijetu književnosti je Maggie O’Farrell. Njezinim romanima se stalno vraćam i uvijek se iznova čudim o kakvim se maestralnim romanima radi. Tim Winton i Favel Parrett autori su koji imaju najljepše opise prirode, krajolika i mjesta smještenih uz more. Besprijekorna ljepota!
Razgovarao: Marko Hadjur (Mozaik knjiga)
Photo: James Bowden