INTERVJU Lana Ribarić, Jutarnji list

Objavljen je novi, dvadeseti nastavak priče o Maši, junakinji jednog od najprodavanijih dječjih serijala u Hrvatskoj.

“U najnovijoj priči Maša ima novu prijateljicu, malu afričku djevojčicu koju upoznaje u parku. Djevojčica se zove Amani i posvojena je. Tako Maša saznaje ponešto o njezinu životu u Africi i ovom novom, u Zagrebu. Postaju najbolje prijateljice. Ili gotovo najbolje. Jer Mašina je najbolja prijateljica Tajana, koju sam izmislila u drugom nastavku”, otkriva nam obrise Mašinih novih avantura autorica knjige i jedna od omiljenih hrvatskih dječjih spisateljica Sanja Pilić.

No, kako se rodila ideja o Maši, djevojčici koja se prometnula u fiktivnu miljenicu mnoge djece? Na ideju o serijalu “Maša” došao je autoričin urednik Zoran Maljković, objašnjava nam Pilić. On je zamislio djevojčicu kao glavnu junakinju, no njezino ime, koje nije nasumično odabrano, izabrala je sama književnica.

“Meni je palo na pamet da bi bilo zgodno da se glavni lik zove Maša, po mojoj unuci”, priznaje Pilić.

Mašu je, kaže, zamislila kao znatiželjnu, samostalnu djevojčicu dobra srca koja stanuje u Zagrebu s roditeljima i bratom, a namjera joj je bila dječje čitatelje upoznati s dijelovima Lijepe Naše kroz kontekst svakidašnjice koja je njima bliska: proslave rođendana, odlaske na izlete, posjete muzejima i kinima.

“Željela sam da Maša bude prepoznatljiva u ovom našem vremenu i podneblju”, ističe Pilić, koja inspiraciju za Mašine dogodovštine pronalazi uglavnom u stvarnosti.

“Kada sam upoznala klaunove doktore, oduševili su me, pa sam ih ubacila u jednu priču. Budući da volim posjećivati muzeje, kino, kazalište, rođendanska slavlja, izmislim sadržaj u kojem opisujem sva ta krasna mjesta i događaje, koje onda moj dragi ilustrator Niko Barun poprati ilustracijama i prikazima Rovinja, Hrvatskog narodnog kazališta, Zrinjevca, Samobora, dvorca Trakošćan i drugih mjesta, ovisno o tome gdje se zbiva radnja. Sviđa mi se da je slikovnica ‘naša‘ i bitno mi je da se u sličicama i tekstu to lijepo vidi”, naglašava Pilić koja, na veselje malenih obožavatelja, otkriva da Maša još nije rekla svoju zadnju riječ.

Iako je do sada iscrpila mnoge teme, uvijek joj, kaže, nešto novo padne na pamet. “Budući da sam napisala toliko ‘Maša‘, ona je za mene poput žive djevojčice. To mi i je inspiracija. Uz djecu koja sakupljaju slikovnice o Maši. Upravo sam nekidan tu na moru upoznala Mašine čitateljice. Mnoge djevojčice imaju svih dvadesetak knjiga, koliko ih je dosad izašlo”, odaje nam Pilić.

“Maša je istinski dobro primljena među djecom. Stalno se upoznajem s novim čitateljicama i čitateljima koji je obožavaju. Ali to, sigurno, nije samo zbog teksta nego i zbog sjajnih Nikinih ilustracija. Nekidan mi je jedna mama poslala pisamce o tome kako je njezinoj djevojčici Maša puno pomogla u teškim trenucima. Ona bi joj čitala ‘Mašu‘, a djevojčica bi tada maštom otplovila u priču. Čak bi i zamišljala da joj je Maša prijateljica s kojom može razgovarati i povjeravati joj se”, kaže spisateljica.

Kada je bila malena, književnica je, pak, posezala za knjigama Carla Collodija, Ivane Brlić Mažuranić, Ericha Kästnera te Oscara Wildea, pisaca za koje smatra da su promicali prijateljstvo i suosjećajnost te je odgajali. Voljela je čitati knjige čiji kraj dolazi s moralnom porukom te one u kojima su junaci djeca, a kao neke od omiljenih naslova navodi “Pinocchija”, “Šegrta Hlapića”, “Tončeka i Točkicu”.

U svojoj plodonosnoj, dugogodišnjoj karijeri Sanja Pilić objavljivala je brojne knjige za djecu i odrasle te slikovnice. Ove je godine nominirana za prestižnu nagradu Hans Christian Andersen, koja se u Danskoj dodjeljuje svake dvije godine, a često je nazivaju i “malom Nobelovom nagradom”.

Neovisno o ishodu, Sanji Pilić izazova neće nedostajati. Današnje je vrijeme brzo, kaže, a djeca sve manje čitaju i treba pronaći način da im se približite.

“Tako da sam ja poput starog mobitela koji se mora stalno apdejtati i dodavati aplikacije da bi djeci bio zanimljiv, ha-ha… Eto, to apdejtanje mi je veselje. Najveći je izazov ostati mlad i stalno se mijenjati”, zaključuje Pilić.