INTERVJU Karmen Bosnić, Novi list

Mnogi autori uspjeh gledaju kroz materijalne i opipljive stvari umjesto da vrednuju to što je naša priča došla do nečijeg srca

Abi Knight usred noći probudi zvonjava telefona. Njezina kći, tinejdžerica Olivia, doživjela je užasnu nesreću. Kažu da se okliznula na mostu i pala u rijeku, sada je bez svijesti u bolnici, a na životu ju održavaju aparati. Abi nakon što je primila tragičnu vijest odlazi u bolnicu i primijeti masnice na Olivijinim zapešćima, pa posumnja da se ipak ne radi o nesretnom slučaju. Saznaje da je njezina, inače razborita kći, trudna tri mjeseca.
Kratki je to sadržaj debitantskog romana Christine McDonald »Noć kad je Olivia pala«, bestselera koji je na hrvatskom jeziku objavila Mozaik knjiga, a koji će uskoro dobiti i svoju TV-inačicu. Reakcije čitatelja na ovaj kriminalistički roman za koji internetski časopis Bustle navodi da se mora naći na popisu trilera koje treba pročitati su odlične. Autorici je uspjelo već prvim djelom zauzeti vrhove lista najprodavanijih naslova USA Todaya, Amazona i Barnesa & Noblea. Osvojila je i brojne nominacije za najbolji roman. Je li stoga mogla naslutiti uspjeh u Hrvatskoj?
– Mislim da je uspjeh koji je knjiga doživjela predivno iznenađenje. S obzirom na to da je »Noć kad je Olivia pala« moja prva knjiga, nisam imala nikakva očekivanja, nisam mogla ni pretpostaviti hoće li se ili možda neće svidjeti publici. Posebno me iznenadilo kad sam počela primati poruke čitatelja, koji su se javljali, jer ih je knjiga dojmila, pobudila u njima snažne osjećaje ili su se prepoznali u nekom od likova. To je za mene kao pisca bilo neopisivo, osjećala sam sreću, zahvalnost, bila sam zadovoljna i motivirana. Naravno, uživala sam dok sam pisala i zabavljala se. Volim tu knjigu i najveća nagrada koju sam mogla dobiti je da se ona sviđa i čitateljima. Moram priznati da mi je omiljeni dio u procesu stvaranja prve knjige bila upravo komunikacija s čitateljima, kaže američka spisateljica.

Inspirirana istinitom pričom

Kriminalistički roman u kojem se, jasno, sve do samog kraja ništa ne zna, čitatelji su često opisivali dirljivim, a priču jezivom, jer roditeljima izaziva najgore noćne more i strah pri samoj pomisli na neku tragediju koja se njihovom djetetu može dogoditi. McDonald je na pisanje ove knjige potaknuo upravo takav slučaj koji se dogodio 2013. godine.
– Ideju za pisanje romana dobila sam ubrzo nakon što sam drugi put postala majka. Uspavljivala sam bebu i na mobitelu pročitala vijest o trinaestogodišnjoj djevojčici Jahi McMath iz Oaklanda u Kaliforniji, koja je nakon rutinske operacije krajnika izgubila toliku količinu krvi da je posljedica bila moždana smrt i koma. Pogledala sam sina koji je bezbrižno spavao u mom naručju i u tom me trenutku obuzeo užasan osjećaj straha i panike. Mnogi pisci pišu priče koje su nadahnute njihovim najvećim strahovima, a moj najveći strah je upravo gubitak djeteta. Počela sam razmišljati o majci te djevojčice koja neće imati priliku vidjeti kako njezino dijete raste, odlazi na fakultet, udaje se… Sve joj je to iznenada bilo oduzeto. Onda mi je na pamet palo pitanje »što ako«. Što ako njezina majka misli da je ubijena? Što ako je bila trudna? I tako je ta vijest postala temelj za nastanak romana »Noć kad je Olivia pala«.

Ekranizacija romana

Kada sam počela pisati, nisam imala predodžbu kako bi roman mogao završiti. Ono što je također utjecalo na pisanje bila je vijest o smrti mojeg oca. Nismo se stigli pozdraviti i to je bio najteži trenutak u mom životu. Sada vidim da sam u roman unijela dosta onoga što sam tada proživljavala, osobnih detalja i misli, a jedna od njih je da se ne možemo uvijek oprostiti od onih koje volimo, navodi Christina McDonald, koju su najprije iznenadile izvrsne kritike čitatelja i recenzije, a potom, kao da uspjehu nema kraja, i ponuda za snimanje filma.
– Jedan mi je prijatelj u šali rekao da bi volio gledati film snimljen prema romanu »Noć kad je Olivia pala«, no nisam ni sanjala da bi se to moglo i ostvariti. Na žalost, moj utjecaj na cijeli proces ekranizacije je minimalan. Scenarij je već napisan, ali ga još nisam pročitala. Nisam imala ideju tko bi mogao tumačiti glavne uloge, ali nakon što su mi bacili bubu u uho da bi savršen izbor za ulogu Abi bila Natalie Portman, a da bi Kiernan Shipka najbolje utjelovila lik Olivije, složila bih se s tim. U svakom sam slučaju jako uzbuđena i jako me zanima kako će sve to u konačnici izgledati na ekranu, znatiželjna je McDonald.
Naravno da mnoge zanima koja je tajna njezina uspjeha, odnosno postoji li recept kako napisati dobru knjigu.
– Uspjeh je relativan i nespretan pojam. Osjećamo se uspješnima u svom poslu, ali uvijek postoji još neki vrh koji moramo osvojiti, uvijek postoji neki novi izazov. Mnogi autori uspjeh gledaju kroz materijalne i opipljive stvari umjesto da vrednuju to što je naša priča došla do nečijeg srca. Kada si postavim pitanje što smatram svojim uspjehom onda je to definitivno to što sam svojim romanima dotaknula brojne čitatelje.

Stvaranje likova

Obje moje knjige, »Noć kad je Olivia pala« i »Behind Every Lie« doprle su do mojih čitatelja na emotivnoj razini, a nadam se da će i treća, »Do No Harm«, koja u Americi izlazi u veljači 2021. Čitatelji mi se javljaju, jer su se prepoznali u likovima, zapitali se o vlastitim životima, ali i počeli razmišljati o nekim temama iz drugog gledišta. To je za mene najveći uspjeh.
Ljudi uvijek žude za dobrom pričom, ona povezuje njihov um s emocijama. I sama sam veliki ljubitelj knjiga i čitanja, pa mi zasigurno i to pomaže, jer znam što volim pročitati u dobroj knjizi. Uvijek dok pišem maksimalno istražujem i razvijam svoje likove, i one dobre, i one loše, tako da čitatelj ima osjećaj da je uživo upoznao svakog od njih, kao i da je svakog od likova mogao vidjeti u obližnjem kafiću. Potrebno je puno razmišljanja i suosjećanja za stvaranje likova s kojima će se čitatelji moći poistovjetiti, otkriva Christine, koja sada živi u Londonu i u vrijeme pandemije pokušava se snaći najbolje što može.
– Ne putujemo, ne idemo na godišnji odmor, ne družimo se s prijateljima, pa sam u takvoj situaciji u kojoj se nalazimo svakom danu morala dati novi smisao. Trudim se raditi i uživati u onome što me čini sretnom – djeca, suprug, čitanje, pisanje i Tango, moj zlatni retriver. Kad smo shvatili da ćemo ljetni odmor provesti u kući odlučili smo spariti Tanga i za nagradu dobili osam štenaca s kojima smo se igrali cijelo ljeto. Nezaboravno iskustvo! Također sam iskoristila vrijeme i pročitala puno knjiga, oduševile su me »Long Bright River« od Liz Moore i »He Started It« Samanthe Downing.

Treća knjiga u veljači
Christina McDonald je kao freelance novinarka surađivala s The Sunday Times, The Connacht Tribune, The Galway Independent, The Seattle Post Intelligencer i Colures Magazine. Otkako se iz Seattlea preselila u London i otvorila tvrtku za digitalni copywriting, radila je kao savjetnica i copywriter za British Telecom, Travelex, Wood Mackenzie, Pearson Publishing, TUI Travel, Expediju i USAToday.com. Živi u Londonu sa suprugom i dvojicom sinova. Imaju zlatnog retrivera. Hobiji su joj čitanje, vježbanje u teretani i hiking. Prve obožavateljice bile su njezine dvije sestre kojima je pričala priče. »Behind Every Lie« njezina je druga knjiga, a u veljači će biti objavljena i treća – »Do No Harm«. Studij novinarstva u Irskoj završila je slučajno, tako što je na Heatrowu umorna od puta uočila Aer Lingus, impulzivno kupila kartu i otputovala u Irsku, koja joj se toliko dopala da je odlučila tamo studirati.

Fascinantne osobe
Moji su uzori Oprah Winfrey i Reese Witherspoon. Obje su potaknule milijune ljudi da zavole knjige i čitanje. Također, voljela bih napraviti intervju s Meghan Markle, Elonom Muskom i Tomom Hanksom, jer me fasciniraju njihove priče, a ako govorimo o svijetu pisaca, uživam u romanima Mary Kubice, Lise Unger, Kimberly Belle, J. T. Ellison, Wendy Walker, ali i mnogih drugih. Najčešće čitam kriminalističke romane i psihološke trilere, jer u meni bude razne osjećaje i uvijek me veselirješavanje slučaja.

 

Izvor: Novi list