INTERVJU Ivana Kocijan, Novi list

Martina Čičko Karapetrić je sa svojom mamom Helom stvorila edukativnu slikovnicu. Razgovarali smo s njom

Lijepa je to i poučna priča o ovisnosti novog doba u kojem previše vremena posvećujemo virtualnom svijetu.

Martina Čičko Karapetrić, naša cijenjena modna dizajnerica i jedna od osnivačica poznatog modnog brenda Boudoir, te njezina majka Hela Čičko, profesorica komparativne književnosti i francuskog jezika koja je cijeli radni vijek provela u Knjižnicama grada Zagreba, udružile su svoje kreativne snage i stvorile slikovnicu »Djevojčica i čarobna ploča«.

 

Lijepa je to i poučna priča o ovisnosti novog doba u kojem previše vremena posvećujemo virtualnom svijetu. O svemu nam je više otkrila Martina koja je zaslužna za ideju i ilustracije knjige.

 

KREATIVNI UM NIKAD NE SPAVA

Otkad i otkud ideja za »Djevojčicom i čarobnom pločom«?

– Ideja se dogodila davno, prije skoro 2, 3 godine. Razvila se prije nekoliko godina kad sam uživala na godišnjem odmoru u svojoj kući u Mošćenicama. Kreativni um nikad ne spava te sam još tada napravila skice za slikovnicu. Ideja je bila u začetku, okosnica i zaplet i cijela tema priče ostali su u ladici za neko drugo vrijeme. Jednostavno smo čekali pravi trenutak i sa sigurnošću mogu reći da je to upravo sada, kada se sve posložilo.

 

Kako je tekao rad na knjizi?

– Tekst za slikovnicu je napisala moja mama Hela Čičko, koja cijeli život radi s dječjim knjigama. Realizacija teksta je nastala u trenutku kad se moja mama sklonila od potresa kod mene iz njezine nesigurne kuće, u doba karantene, kad smo svi stremili nekako korisno provesti vrijeme i iskoristiti ga za stvari za koje inače nemamo vremena.

Po mojim skicama i ideji, ona je složila perfektnu priču sa svim elementima bajke. Za realizaciju ovog projekta najviše je zaslužan moj prijatelj Nikola Grbin koji je prepoznao vrijednost ideje i bio zaista uporan da se ideja realizira. Jednostavno je toliko vjerovao u projekt da to nisu bile istine. Predstavio je ideju dragoj prijateljici i kolegici Ines Majetić koja je direktorica kreativne agencije Omega komunikacije te je ona dalje odmah osigurala da Eucerin uđe u projekt, na što sam jako ponosna.

Da mi je jednom netko rekao da će jedan svjetski Eucerin podržati moj projekt, teško da bih odmah povjerovala. Uz Eucerin i Omegu komunikacije, izdavačka kuća koja je stala iza projekta je Mozaik knjiga, a i tu se dogodila čarolija da moju knjigu izda najveća izdavačka kuća u regiji. Iz Mozaika su na projektu radile Daria Borić kao glavna urednica i Marija Morić kao urednica izdanja. I to je velika čast. Slikovnicu je otisnula tiskara Denona.

 

 

SVI BITNI ELEMENTI BAJKE

Je li prvo nastala priča pa ilustracije, ili je to teklo paralelno?

– Prvo je nastala priča po mojim skicama i ideji, nakon toga je Mozaik knjiga napravila prijedlog prijeloma po tekstu, a ja sam se onda bacila na ilustracije. Kao što sam prije rekla, ovo je projekt koji je nastao prije 2, 3 godine, a zadnjih godinu dana, točnije od travnja 2021. se svakodnevno sastančilo, dogovaralo i radilo na njemu.

Crtala sam svaki dan gotovo godinu dana ilustracije rukom te ih prenosila na računalo i usavršavala. Zadnjih nekoliko mjeseci pred izlazak slikovnice radila sam i noćima, samo da to bude ovakvo kakvo je u rukama ljudi diljem Hrvatske. Ovaj veliki izazov predstavio je nevjerojatno kreativno zadovoljstvo.

 

Što ste željeli poručiti ovom slikovnicom? Koja je njezina misao vodilja?

– Ova priča ima sve bitne elemente bajke. Glavna junakinja djevojčica nađe se u situaciji koja je posljedica njenog odabira, gdje se teleportira iz svijeta koji poznaje u jedan novi i nepoznati, te je prisiljena krenuti u avanturu u svijet koji ne poznaje gdje mora donositi odluke, učiti i rješavati zadatke.

Bajka završava u trenutku kad djevojčica počinje osjećati slatke rezultate svojih dobrih odluka koje su joj pomogle vratiti ravnotežu u život. Prolaz u čarobni svijet je zapravo alegorija našeg bijega na društvene mreže, gdje se sve zapravo čini da je bolje i ljepše. Stvarni život nema filtre, ali je daleko vrjedniji i uspomene su stvarne.

Nitko pred kraj života neće pričati o tome koliko je lajkova dobio na nekoj slici, nego kakve je nezaboravne uspomene skupio tijekom života. Ja sam dijete koje je odraslo bez mobitela, igre s mojom sestrom blizankom bile su super kreativne i zabavne. Bez mašte to bi bilo nemoguće.

 

Vaša majka Hela Čičko je prema vašim idejama prenijela i oblikovala tekstualni dio, a vi ste sve popratili raskošnim, bajkovitim ilustracijama. Kako biste ih vi opisali?

– Listajući knjigu vidite da je to prava bajka. Nešto dosad neviđeno i neočekivano. Ilustracije su baš napravljene za jednu pravu bajku, nježne su i vesele u isto vrijeme i zanimljivo prate ritam same priče. Mislim da ilustracije itekako reflektiraju moj rukopis i senzibilitet koji se vidi i u kolekcijama Boudoira.

 

UŽIVALA SAM RADITI ILUSTRACIJE

 

Svojevremeno ste u jednom intervjuu za naš list izjavili da vam je majka usadila ljubav prema knjigama, ali ste i sestra i vi inspiraciju oduvijek više pronalazile u likovnoj umjetnosti. Jeste li možda inspiraciju za ilustracije pronašli u nekim poznatim umjetničkim djelima?

– Odrasle smo uz knjige, ne uz mobitele, takva smo generacija. Puno smo čitale, mama nam je gotovo svaki tjedan nosila nove knjige iz knjižnice, a na praznike smo uvijek imale zapakirani cijeli jedan kovčeg pun knjiga da nam ne bi bilo dosadno. Kao i za haljine, tako sam i za ilustracije pronašla inspiraciju u prirodi.

 

Likovni dio vama je svakako bliži. No, u čemu ste najviše uživali stvarajući slikovnicu?

– Kad ste kreativna osoba, zaista se to može aplicirati na svako područje, ja sam zaista uživala raditi ilustracije i to je za mene bio jedan novi kreativni izazov. Možda mi je posljednjih nekoliko mjeseci prije samog odlaska u tisak s knjigom, a to je bilo sredinom siječnja, bilo najzanimljivije gledati kako se to finalizira.

Ja crtam, stvaram, tekst se slaže na stranice, urednica i ja u kontaktu smo svakodnevno, peglanje ilustracija, jednostavno cijeli taj proces kada san postaje stvarnost i onda odlazak u tisak sredinom siječnja. To je bio za mene nepoznat osjećaj i jednostavno znala sam, to je to. Knjiga je tu. Knjiga za sadašnjost i budućnost.

 

Netko ju je zasigurno već imao prilike pročitati. Kakve su reakcije?

– Dobivam jako pozitivne komentare i od odraslih, ali i od djece, pravi stres test će biti uskoro u jednom dječjem vrtiću gdje ću uživo moći vidjeti reakcije malih čitalaca. Također nadam se da će se sve dogovoriti da i u dragoj mi Rijeci imam promociju uskoro. To bih baš željela jako i trudimo se to i ostvariti.

 

A što o knjizi kaže vaša sestra Morana?

– Ponosna je.

 

 

BORBA ZA BOLJE SUTRA

 

Djeca, a i odrasli, previše su zaokupljeni digitalnim svijetom, a u svijetu knjiga sve manje pronalaze zabavu i ljepotu. Kako potaknuti djecu na čitanje?

– Ja nažalost nemam pravi odgovor na to pitanje. Možda kad bi se obavezna lektira pomladila suvremenim naslovima, djeci čitanje ne bi bilo toliko mukotrpno i našli bi užitak u izvrsnim knjigama. Djeca danas dovoljno ne čitaju i to se jasno vidi u njihovom rasponu vokabulara.

Vjerojatno bi zavoljeli čitanje da im u ruke dođe čitka, zabavna i zanimljiva knjiga. Bila bi mi čast da se prepozna i ova moja edukativna knjiga te da uđe u obaveznu lektiru za osnovne škole, makar prva 4 razreda gdje je najpotrebnija.

 

Zašto bi i odrasli trebali pročitati vašu knjigu?

– Ovo je poučna slikovnica za djecu, ali isto tako i za odrasle koji će je čitati djeci ili pomagati u čitanju. Danas su i odrasli i djeca previše vezani uz ekrane i propuštaju stvarne vrijedne trenutke. Život je prekratak da ga provedemo gledajući u mobitel. Svi previše listamo po ekranu, trošimo život u listanju, a vrijeme je najdragocjenije.

Ova edukativna knjiga govori upravo to – dignite glavu i pogledaj prema gore. Pogledajte prema zgradama, nebu, suncu, prirodi, odmah do vas je vjerojatno takva ljepota koju niste ni primijetili jer vam glava uvijek gleda prema dolje.

Ova djevojčica mogu biti ja, možete biti vi, ova djevojčica svi smo mi zajedno i trebamo se boriti za bolje sutra. Ova edukativna slikovnica pomoći će nam da od malih nogu to shvatimo i pokušamo raditi na sebi.

 

Imate li možda već u planu i nastavak slikovnice?

– Djevojčicu čeka još puno avantura za koje se nadam da će se realizirati.

 

 

 

Izvor: Novi list