Onakve kakve bi i njoj dobro došle kada je prije pedeset godina kretala na svoj profesionalni put. Naime, Sanja Vejnović ove godine obilježava pet desetljeća otkako je prvi put stala pred filmske kamere. Bilo joj je samo trinaest godina.

Kada danas sagledate svoju karijeru, koji su vam filmovi ostali posebno pri srcu?

– Osim, naravno, prvog filma ‘‘Dugo putovanje u bijelo‘‘, tu je svakako ‘‘Banović Strahinja‘‘ Vatroslava Mimice, moja prva glavna uloga u velikoj međunarodnoj produkciji s filmskim zvijezdama Francom Nerom, Draganom Nikolićem i Radom Šerbedžijom. S ‘‘Banović Strahinjom‘‘ smo bili i na filmskom festivalu u Veneciji gdje smo doživjeli ovacije publike, što mi je do danas ostalo jedinstveno, nezaboravno iskustvo. U Veneciji su me salijetali inozemni agenti i nudili karijeru u Hollywoodu, ali bila sam premlada da se odlučim na taj korak. A intimno mi je jako bitan film ‘‘Sto minuta Slave‘‘ o našoj slavnoj slikarici Slavi Raškaj. Moja opsesija da ispričam njezinu životnu priču trajala je godinama i na kraju se upornost isplatila.

Igrali ste i s puno velikih holivudskih zvijezda poput Penelope Cruz, Salme Hayek, Owena Wilsona… Tko vam je od filmskih partnera ostao u najljepšem sjećanju?

– Kao mlada sam igrala s najvećim domaćim zvijezdama, od Borisa Dvornika, Mire Banjac, Mije Aleksića, Milene Dravić, Bore Todorovića, Pavla Vujisića do Dragana Nikolića koji mi je ostao u posebno lijepom sjećanju. Pažljiv, pristojan, duhovit, pravi frajer. S ostalim svjetskim zvijezdama imala sam prekratka snimanja da bih o njima mogla nešto više reći. Osim da su svi odreda profesionalni, pristupačni i vrlo normalni.

Zapravo je vaš početak karijere bio strelovit i bombastičan, puno filmova, priznanja, nagrada…

– Točno, i to se više nije ponovilo iako i danas puno radim. Posljednjih godina, nakon desetljeća u slobodnim vodama, matično mi je Zagrebačko kazalište lutaka. Igramo puno predstava, uvijek s velikim guštom jer djeca su stvarno posebna i jako iskrena publika. Posljednjih tjedana pripremam i predstavu u Kazalištu Virovitica, koja se radi u koprodukciji s Teatrom Erato, i to mi je baš lijepo kazališno iskustvo. S redateljem Draženom Krešićem i dramaturgom Darkom Lukićem radimo adaptaciju nagrađivanog romana “Tvornica Hrvata” pisca Nebojše Lujanovića. Nakon jako dugo vremena u kazalištu igram glavnu ulogu, skoro cijelo vrijeme sam na sceni i priznajem da imam tremu jer odgovornost je velika. Osim toga, ljetos sam snimila dva filma, ‘‘Kuća‘‘ redateljice Tanje Brzaković u Srbiji i u Crnoj Gori “Zaliv” redatelja Draška Đurovića. Tako da mi je ova godina vrlo intenzivna, slično kao na početku karijere.

Pati li zbog posla njezin privatni život, kako je usmjeravala djecu, koliko joj je izgled pomaže u poslu s obzirom na to da ju je svojedobno filmski vodič IMDB proglasio najljepšom glumicom na svijetu iznad 40 godina, pročitajte u novom broju Glorije koja je od sutra u prodaji.