INTERVJU Danijela-Ana Morić, tportal
Spisateljica Rosamund Lupton o hit-romanu ‘Tri sata’: Htjela sam da čitatelj ima doživljaj da je usred moje školske talačke krize
U romanu ‘Tri sata’ Rosamund Lupton događa se nezamislivo u ruralnom engleskom selu usred snježne oluje: škola je pod opsadom. Od ranjenog ravnatelja zabarikadiranog u knjižnici, preko tinejdžerice Hannah koja se prvi put zaljubila, do policijskog psihologa koji mora identificirati napadače, do prestravljene osmogodišnje sirijske izbjeglice, do djece koja se sklanjaju u školsko kazalište i još uvijek vježbaju Macbeth, svi moraju pronaći hrabrost suprotstaviti se zlu i pokušati spasiti ljude koje vole. Porazgovarali smo s autoricom hit romana…
Književna hitmejkerica Rosamund Lupton u svojem novom romanu ‘Tri sata’ katapultira nas u tri sata uznemirujuće agonije gdje se napetost opsade na trenutke miješa s meditacijom o prijateljstvu i ljubavi. Roman je britanski Daily mail proglasio “trilerom desetljeća”.
Lupton je i autorica knjige ‘Sestra’, bestselera Sunday Timesa i New York Timesa, dobitnica je nagrade kritičara časopisa Strand i nagrade Richard and Judy Book Club Readers’ Choice Award. Njezine sljedeće dvije knjige, ‘Afterwards’ i ‘The Quality of Silence’, bile su bestseleri Sunday Timesa. Njene knjige su objavljene na preko 30 jezika.
Kako znate da je neka ideja vrijedna razrade i pretvaranja u knjigu?
Napisala sam oko 80 000 riječi za roman ‘Tri sata’ i još uvijek nisam bila sigurna imam li knjigu. Bilo je to uznemirujuće. Umjesto knjige napisala sam priče iz perspektive deset različitih likova tijekom školskog zatvaranja – na primjer, ravnatelja koji leži ranjen u knjižnici; tinejdžer koji bjesomučno traži svog mlađeg brata; majka koja očajnički čeka da čuje svog nestalog sina; razred zatočene djece i policajac zadužen da ih sve izvuče žive. Nadala sam se da ću te razne priče moći spojiti, povezujući ih jednu oko druge, da formiram roman. Imala sam mnogo pokušaja i bila je tu ogromna količina prepisivanja, ali na kraju sam postigla ono čemu sam se nadala.
Što je bila vaša inspiracija iza ove priče? Kada vam je prvi put pala na pamet ideja?
Provodila sam puno vremena u knjižnicama i moja prva slika koja mi je pala na pamet bila je gomila knjiga koja je zapriječila vrata knjižnice. Od toga sam počela razmišljati, tko je izvan knjižnice i zašto? Drugi interesi, poput Macbetha, i nevolja djece izbjeglica također su postali dio priče.
Činjenica da se ova priča odvija tijekom tri sata, a čitatelju je gotovo toliko potrebno da je pročita, čini da ste još više uronjeni u roman. Kada ste prvi put krenuli pisati ovu knjigu, je li vam to bila namjera?
Željela sam da se radnja odvija tri sata, dijelom zato što se radi o duljini generalne probe Macbetha, a također i zato što ste u pravu, htjela sam da čitatelj čita gotovo u stvarnom vremenu s likovima. Želja mi je bila stvoriti vrlo dinamičnu atmosferu, do te mjere da imate osjećaj da ste tamo, doslovno psihičko i fizičko iskustvo. Imala sam velikih problema stavljajući likove gdje su bili svake minute. Morala sam biti sigurna da cijeli roman funkcionira iz minute u minutu.
Uživali smo čitati o Macbethu i gledati ga iz tako drugačijeg kuta. Kako ste povukli granicu između Macbetha i terorizma?
Zanimalo me kako Macbeth počinje kao plemenit, ali se zbog vještica, svoje žene i vlastite ambicije pretvorio u nasilnog ubojicu. Željela sam istražiti paralele s time da netko danas postaje terorist – kako je ta osoba postala zla? Je li to sličan proces kao i Macbeth? Tko su vještice?
Spominjete snijeg u ovom romanu, ali i u ‘The Quality of Silence’, a za čitatelje je to učinilo priču još jezivijom. Mislite li da je vrijeme važan dio u priči?
Da, htjela sam da to bude gotovo poput jednog lika. Zlobno i opasno. Mladi dječak dobije snažnu prehladu, a snijeg prekrije staze, tako da se ljudi izgube. Zbog snijega bi se naoružani ljudi mogli sakriti u šumi. To je također vizualna metafora za ono što se događa u priči – ništa ne izgleda isto, svi poznati orijentiri su promijenjeni.
Majka je sa sinom razgovarala u svojoj glavi, a ovo je bio jedinstven uvid u njihov odnos. Pitamo se imate li i vi u glavi razgovore sa svojim sinovima?
Iako sin u knjizi uopće nije nalik mojim vlastitim sinovima, ton tih razgovora vrlo je sličan onima koje vodim sa svojim sinovima. Htjela sam pokazati toplinu i bliskost koju tinejdžer može imati sa svojom majkom.
Mislite li da ste ovu knjigu mogli napisati kad su vam djeca bila mlađa?
Nisam mogla jer sam do kraja pisanja romana radila 14 sati dnevno, a kao majka male djece to ne bi bilo moguće! Emotivno mislim da bi i bilo teže. Bilo mi je vrlo bolno pisati knjigu, pogotovo kada su mala djeca u opasnosti. Također puno pišem o tinejdžerima, pa je bilo korisno imati tinejdžere u blizini dok sam pisala.
Marketing oko novih knjiga – tiskanih ili digitalnih: koje bi se svježe ideje mogle uvesti u proces kako bi novo djelo učinilo dostupnijim i privlačnijim kako novim tako i etabliranim čitateljima?
Tijekom zatvaranja zbog Covida-19, bilo mi je zanimljivo vidjeti kako se otvaraju internetski književni festivali. Mislim da je fantastično da čitatelji koji ne mogu putovati mogu virtualno prisustvovati, a da pisci, posebno oni s manje obveza, mogu razgovarati s publikom iz svog doma. Nadam se da će se to nastaviti, ali i da ćemo se ponovno susresti s čitateljima licem u lice.
Izvor: tportal