INTERVJU Danijela-Ana Morić, tportal

Byron Lane, osobni asistent glumačkih zvijezda i autor hit-romana ‘Zvjezdana prašina’: I slavni doživljavaju ružne stvari, a bilo mi je zanimljivo vidjeti kako se nose s tim

Fisher je najpoznatija po ulozi princeze Leie u filmskom serijalu Ratovi zvijezda; za tu je ulogu tri puta nominirana za nagradu Saturn. Upravo je to životno iskustvo autor iskoristio kao inspiraciju za pisanje ove svjetske uspješnice koja je dostupna i u hrvatskom izdanju. “Zvjezdanu prašinu” na hrvatski je prevela Lidija Toman.

“Urnebesno i vrlo drsko!”, napisao je o romanu ugledni The New York Times, a mi donosimo intervju s autorom.

Knjiga je u potpunosti temeljena na izmišljenim događajima i nema poveznice s mojim stvarnim životnim iskustvom. Vrijeme koje sam proveo radeći za Carrie bio je vrhunac mojeg života! To je vrijeme bilo ispunjeno smijehom i zabavom, ali i životnim lekcijama o odnosima. Upravo sam taj duh i odnos pokušao prenijeti u knjigu u odnos između Charlieja i Kathi. Nadam se da su čitatelji vidjeli koliko je i taj naš odnosio bio predivan i poseban.

Roman skriva brojne poruke o životu i odnosima. Koja je po vama najznačajnija?

U knjizi pratimo trenutak kada Charlie odlazi na spoj s muškarcem kojeg je upoznao preko dating aplikacije i on mu kaže: “Ovdje sam da ti život učinim boljim, ne težim.” To je posebna rečenica za Charlieja, ali i za mene osobno. Istu stvar rekao mi je moj današnji suprug Steven Rowley. Ta je rečenica toliko jednostavna, a toliko snažno opisuje kakvu moć treba imati pravi i iskren odnos.

Knjiga je objavljena u idealnom trenutku, kada svi dosta pažnje posvećujemo onome što ćemo objaviti na društvenim mrežama. Problem je u tome što i sami često zaboravimo da ono što objavljujemo i gledamo nije istina već samo lažni sjaj. Koliko je vama trajala fascinacija svijetom bogatih i slavnih?

Bilo koje idealiziranje tog većini nedostižnog svijeta prestala je u trenutku kada sam zakoračio u njega. Znao sam i prije da slava ne donosi sreću, ali biti dijelom svega toga samo je potvrdilo moje sumnje. Bogati i slavni prolaze emotivne turbulentne periode kao i mi „obični“ ljudi. Nemaju oni tajni recept kako živjeti bez tuge, stresa ili samoće. Iskrena sreća dolazi od emocionalne zrelosti i prihvaćanja samoga sebe. Mislim da iz toga proizlazi prava sreća.

Većina nas može se pronaći u Charlievoj koži. Mnogi od nas nesretni su sa svojim poslom, prijateljskim odnosima, ljubavnom situacijom ili nose terete obiteljskih svađa. Charlie je promijenio posao, ali je i dalje ostao s brojnim problemima. Je li to bila pogrešna odluka?

Čovjek ne može donijeti “krivu odluku” u životu. Tu naravno govorim o onome što ste vi rekli, da me se ne bi krivo shvatilo (smijeh). Iz vlastitog iskustva mogu reći da svaka odluka, pa makar i bila kriva ili loša, na kraju donese nešto pozitivno. Pa makar to bilo u nekom drugom dijelu života. U Charliejevu slučaju to nezadovoljstvo možemo povezati s njegovim osobnim rastom. Negdje sam pročitao da drvo treba rasti uz snažne vjetrove. Zbog toga je snažnije, pušta dublje i jače korijenje i na taj ga način priprema na dug i zdraviji život. Ponekad su vjetrovi promjene neugodni, ali potrebiti.

Lik terapeuta u Charlievoj glavi ima veliku ulogu i na neki način možemo reći da vodi Charlieja kroz život. Koliko je važno da kao društvo kolektivno otklonimo stigmu koju nose odlasci psihoterapeutima? Odlazak kod njih ne znači da smo ludi, već da vodimo brigu o našem mentalnom zdravlju.

Neke od lekcija koje vode Charlieja su upravo one koje je terapeut govorio i meni! Terapija mi je u punom smislu te riječi spasila život. Ako shvatimo način na koji naš um radi kroz život se možemo poštedjeti brojnih trenutaka tuge, patnje ili nezadovoljstva. Shvaćanje našeg uma zahtijeva mnogo rada na samome sebi i nekima je na tom putu potrebna pomoć stručnjaka. Ako naš auto proizvodi čudan zvuk moramo ga voziti kod automehaničara. Naš um “vodimo” kod terapeuta. Ako naučite liječiti čudne zvukove u našoj glavi sigurno vas čekaju brojni kilometri ispunjeni srećom i mirom.

Iza svog glamura koji okružuje Charliejev život skriva se i njegov loš odnos s njegovim ocem. Kroz tu priču vidimo kako nas djetinjstvo definira i kako se teško odvajamo od prošlosti i živimo u sadašnjosti.

Terapeut mi je za vrijeme jedne terapije rekao da nacrtam krug na praznom papiru. Na gornjoj polovici kruga morao sam napisati kvalitete mojeg oca, a na donjoj moje majke. Nakon toga rekao mi je da ja predstavljam cijeli krug i to je istina. Ja sam dijete svojih roditelja i svi mi, htjeli mi to priznati ili ne, u nekoj mjeri njihove smo preslike. Najvažnija stvar koju svatko do nas treba shvatiti je da budućnost i sadašnjost ovise o svima nama i da mi time možemo upravljati. Prema vlastitom iskustvu, mislim da ne smijemo ratovati s našom prošlošću, ona je iza nas i tamo treba ostati.

Doživjeli ste oba svijeta. Koje bi prednosti i mane istaknuli iz svijeta normalnih ljudi i onog bogatih i slavnih?

Vidio sam bijedu i blagostanje oba svijeta. Često je raspodjela nepravedna, pogotovo kada govorimo o materijalnim razlikama. Velik je broj onih koji su u neimaštini i nemaju niti osnovne ljudske potrebe. Ali, opet moram napomenuti da najsretniji ljudi imaju smiren um, a njega ne možemo kupiti novcem.

U ljudskoj je naravi idealizirati poznate osobe. Jeste li ovim romanom možda i vi sami pokušali razbiti taj mit koji se stvorio oko njih?

Kultura stvaranja i veličanja poznatih osoba ima veliki udio u konzumerizmu. Oni su u današnje vrijeme brandovi sami za sebe i prodaju filmove, serije, odjeću, magazine… Moramo zapamtiti da su njihova lica i tijela fotošopirana i u tom trenutku lišena svega lošeg s čime se svi drugi svakodnevno susreću. Bolesti, loše frizure, depresija ili loš signal na mobitelu stvari se s kojima se i oni susreću. Meni je osobno bilo najzanimljivije vidjeti kako se poznati susreću sa svim stvarima za koje sam prije mislio da su ih lišeni. Svi smo mi povezani lijepim, ali i ružnim stvarima.

Što je najvrijednije što ste naučili za vrijeme rada za Carrie?

Ona je za mene bila učiteljica, mentorica, šefica i prijateljica. Naučila me je kako uživati u životu, kako voljeti, opraštati, boriti se i brinuti o sebi i svom mentalnom zdravlju. Ono na čemu sam joj danas jako zahvalan je to da me je naučila pisati. Uvijek mi je govorila “Iskoristi svoje slomljeno srce i od njega stvori umjetnost”. Nadam se da sam to i uspio s ovom knjigom.

Izvor: tportal