INTERVJU Anita Matić, Slobodna Dalmacija
„Šapice i tajna zelene loptice“, nova je slikovnica splitskoga glumca Slavka Sobina u kojoj, kroz pseći svijet progovara o važnosti prijateljstva, dobrote, toleranciji, prihvaćanju drukčijih…Poanta je da djecu, na njima blizak način, o najvažnijim životnim vrijednostima učimo od malih nogu. A Slavko se na tom polju pokazao – odličnim učiteljem.
– Kad radiš dobre stvari, e onda stvaraš bolji svijet. A kad osjećaš da stvaraš bolji svijet, onda se nikome ne moraš time hvaliti. Onda to može biti tvoja tajna. Dobrota je nešto što nosiš u sebi i iz nje djeluješ i radiš čarobne stvari, poručuje glumac, kojem su obitelj, prijatelji, priroda i psi njegove životne svetinje.
Podsjetimo kako se njegova prva slikovnica „Šapice“ mališanima i njihovim roditeljima jako svidjela, po njoj je napravljena i predstava, a sve to poznatom glumcu sigurno dalo vjetra u leđa da nastavi svoje priče o psećoj družini…No, Sobin nam otkriva kako mu ideja ne fali, ideje se roje, a pisana riječ odvela ga je i u nekim drugim smjerovima…
Prva slikovnica postigla je super rezultat, hajdemo nagađati da će i ova…Otkuda uopće ta ljubav prema – slikovnicama, pitali smo svestranog Splićanina?
– Obožavam čitati i mislim da je čitanje jedna od aktivnosti koja mi je najviše obogatila život. Izgleda da imam neki talent za pisanje, makar ovako kraćih formi, a spojiti tu vještinu s činjenicom da bi klinci uz moje knjige mogli zavoliti čitanje za cijeli život mi je dovoljan pokretač da nastavim.
Namjeravate li i prema ovoj slikovnici napraviti predstavu?
– Apsolutno sam zainteresiran prodati tekst zainteresiranom kazalištu, a možda se čak i uhvatiti režije, ali trenutno nisam u fazi da to samoinicijativno radim.
Tko su vaši najvjerniji čitatelji?
– Moji roditelji. Ali izgleda da postoji i par nekih klinaca fanova, bar po reakcijama koje čujem na ulici i društvenim mrežama.
Imate li već u ideji i neke nove književne ideje, možda neke za stariju publiku?
– Nastavci “Šapica” se već pripremaju i pisat ću ih dok god imam ideja i dok postoji potražnja za njima. Kad primijetim da “štancam” nešto što meni više ne grije srce, tada ću stati. Za Božić izlazi i nova slikovnica. Doktor Jabuka koja je zasebni svemir od Šapica i isto ima nekoliko predviđenih nastavaka.
Poznati ste ljubitelj životinja, i sami imate dva psa? Možete li uopće zamisliti život bez njih i jesu li slikovnice preslika onoga što su vas oni naučili u životu?
– Ne, slikovnice su preslika onoga što su me roditelji naučili. Nije ovo priča o psima već o osnovnim ljudskim vrijednostima, snazi identiteta, integritetu, ljubavi, svrsi. Svemu što mislim da je bitno prenijeti mladima. Bio sam dijete, bio sam i sretno i nesretno dijete i u mojim pričama ima i sreće i tuge. Životne su i ljudske. Samo je, eto, ispalo da ih pričam kroz pse.
Imate i novu ulogu u seriji “Bogu iza nogu”…Odmah u startu prikazivanja pojavili ste se u ulozi misterioznog Turčina čiji je dolazak u Gornji dol izazvao potpunu pomutnju. Kako vam je “legla” ova uloga?
– Slatka je.
Kakvi su vaši radni planovi za nadolazeće razdoblje?
– Do kraja godine dosta putujem jer snimam dvije strane serije, veliki su to projekti u kojima imam male, ali lijepe uloge. I za koji dan s Goranom Kulenovićem počinjem snimati film “Smrt djevojčice sa šibicama” po romanu Zorana Ferića.
Izvor: Slobodna Dalmacija