INTERVJU Ana Abrahamsberg, Večernji list

Nikad nije prekasno da uzmemo život u svoje ruke, ovo su jednostavni alati koji će vam to olakšati

Slavno putovanje po El Caminu de Santiagu, inače dugo 800 km, autorica knjige „Kako voljeti život“ Ivana Štulić završila je zagrebačkom Galleria Business Centru gdje je održana promocija toga spoja autobiografskog putopisa i pozitivne psihologinje.

Urednica novog izdanja Ana Vukasović rekla je kako u Hrvatskoj, ali i u svijetu, pratimo rast popularnosti knjiga ove tematike. Otkrila je da nas autorica vrlo otvoreno i iskreno vodi kroz svoje iskustvo hodanja po El Caminu dan po dan, uz čestu refleksiju o sebi i prirodi života, te da u njega upliće i svoje znanje pozitivne psihologije, učeći nas kako svjesno birati perspektivu, biti radosniji i postići mentalni balans. Što otkriva u svom novom dijelu, doznajemo od autorice knjige Ivana Štulić.

Kada nam netko kaže da uzmemo život u svoje ruke i pritom koristimo za to potrebne alate, većina nas ostane u čudu; što su ti alati i kako se oni prepoznaju i koriste u “pravo vrijeme”?

To u prvom redu znači preuzeti odgovornost za vlastiti život. Spoznati da nisu uvijek neki drugi “krivi” što mi je tako kako jest, ni partner, ni ne postojeći partner, ni svekrva, ni susjed, ni država, već da kvaliteta mog života uvelike ima veze sa mnom i mojim stavom i koracima koje poduzimam (ili ne). Kako bismo to spoznali, a onda i prakticirali trebamo se okrenuti osobnom razvoju, graditi vlastitu svjesnost, učiti o sebi i prirodi naših stavova, uvjerenja i emocija te onda početi primijenjivati alate koji nam pomažu izgraditi puniju verziju sebe. Osobno se bavim pozitivnom psihologijom, znanstvenom disciplinom koja proučava dobar život te nudi vrlo praktične alate koji nam pomažu da budemo zadovoljniji, ispunjeniji te izgradimo kvalitetniji život. Alati uključuju prakse mindfulnessa, zahvalnosti, izgradnju psihološke otpornosti, povećanja wellbeinga ili dobrobiti i još mnoge druge te ih treba integrirati u svakodnevni život, nije dovoljno primijeniti ih samo jednom na godišnjem odmoru npr.

Kako se život uzima u vlastite ruke i što točno možemo tad očekivati? 

Nikad nije prekasno da uzmemo život u svoje ruke. Potrebno je “samo” odlučiti da više ne želim biti žrtva, nego da ću se posvetiti mijenjanju sebe i svog života tako da budem ispunjenija i svjesnija osoba te da izgradim ono što želim u svom životu. U tom trenutku neće se ništa drastično promijeniti na van odmah, osim što ću sebi vratiti moć, ali ako ustrajem onda ću polako vidjeti promjene nabolje i izvana. Npr. neću više zanemarivati svoje fizičko i psihičko zdravlje već ću početi vježbati, zdravije se hraniti, redovito meditirati, odbaciti uvjerenja koja mi više ne služe, pronaći posao koji me ispunjava ili promijeniti karijeru, preispitati svoje odnose i okružiti se onim ljudima koji me uistinu vole i znaju podržati, kao i ja njih, između ostalog. Promjene koje trebam napraviti ovisit će o tome u kojem je trenutno stanju moj život, ali uz predan trud i svjesnost moguće je provesti ih u praksu kroz vrijeme te živjeti život koji uistinu volim na svim razinama. Potreba će doći iz našeg nezadovoljstva ili osjećaja da ne ispunjavam svoj potencijal, a na nama je da je poslušamo i krenemo raditi na sebi “na unutra” kao i poduzimati akcije “na van”.

Sami ističete kako je danas iznimno popularna literatura pozitivne psihologije, zašto mislite da će baš vaša nova knjiga nekome pomoći da promijeni život, a i da ga zavoli…

Knjiga koju sam napisala ima potencijal da ljude potakne na razmišljanje o sebi i o životu, jer je pisana iskreno, toplo, praktično i vrlo prijateljski. Da je to moguće već znam od čitatelja koji su mi se javili kad je izašlo prethodno izdanje. Do danas sam dobila preko stotinu poruka, pisama i mailova u kojima su mi rekli da im je ona poslužila kao inspiracija za promjenu i drugačiju perspektivu. No, na čitatelju je kako će sam tu knjigu primiti, hoće li dozvoliti da ga dotakne i zapali želju za promjenom ili ne. Ja sam samo ponudila ogoljenost vlastitog iskustva kao i praktično znanje primjene pozitivne psihologije kako bi se čitatelji u njima mogli pronaći.

Ideja za knjigu je došla prilikom pripreme za putovanja ili ste negdje na pola puta shvatili da želite nešto od iskustva prenijeti i čitateljima?

Prije nego što sam krenula na Put odlučila sam pisati blog i podijeliti iskustvo s drugima. Čak sam pozvala klijente, pratitelje s društvenih mreža i prijatelje da mi pošalju svoje želje i molitve za Put ako žele. Odaziv me iznenadio, jako puno ljudi se javilo. Kako sam pisala svaki dan (a hodala sam ukupno 39 dana)  tako je i sve više ljudi počelo pratiti moj Put i razmjena energije me inspirirala na daljnje pisanje.  S vremenom je ta želja prerasla i u ideju o tome da napišem i knjigu koju sam osim blog zapisa obogatila praktičnim alatima pozitivne psihologije kao i svojim zapisima iz dnevnika. Čini se da se čitateljima svidjela ta kombinacija.

Puno je ljudi koji žele prijeći sve te kilometre; što ste Vi konkretno na putu doživjeli i kako je vama on pomogao?

Put je za mene bio prilika da napravim “reset”, odmaknem se od užurbane svakodnevnice te sagledam svoj život do tada i odlučim čemu se želim posvetiti za dalje. Bio je to i velik fizički, psihički i duhovni izazov za mene obzirom da sam hodala sama i prešla ukupno preko 800 kilometara. Iskustvo mi je donijelo i puno više od onoga čemu sam se nadala. Mnoštvo osobnih uvida, lijepa prijateljstva koje sam tamo stvorila, te sam boravak na otvorenom u prirodi su me transformirali izvana i iznutra i vratila sam se doma puna srca i jasne vizije za dalje. Neizmjerno sam zahvalna na tome.

Jeste li intuitivni? Provjerite kako radi vaša intuicija i može li vas dovesti do uspjeha

Kažete kako je situacija u kojoj živimo potencirala naše strahove – egzistencijalne, materijalne i zdravstvene. Kako im se ne prepustiti? Kako si “brzo” pomoći u trenucima kada je najteže i odlučiti svoj život učiniti – svojim?

Tako da se okrenemo unutra. Ako samo gledamo npr. vijesti, vrlo brzo se možemo predati strahu i živjeti u grču. Ova situacija više nego ikad od nas traži da radimo na sebi, da potražimo i gradimo unutarnji mir te da djelujemo svjesno, a ne nesvjesno. Predlažem da krenemo s time da postavljamo puno pitanja – npr. Je li to baš tako? Kako se sada osjećam? Što mi moje tijelo govori? Što ja uistinu želim? Je li mogu na to utjecati ili nije u mom krugu utjecaja? Kako da napravim barem jedan mali korak u pozitivnom smjeru? Što je u mom životu dobro i na čemu mogu biti zahvalna? Što želim zadržati, a što pustiti? Što želim kreirati u svom životu? I tako si postavljati pitanja svaki dan, slušati vlastite odgovore, a onda i djelovati u skladu s njima. Upoznati bolje sam sebe, a i zaroniti dublje u osobni razvoj, čitati knjige, pohađati predavanja, radionice, slušati videa, potražiti i stručnu pomoć u terapeutu ili coachu, to su sve načini na koje ću investirati u sebe, a takva investicija se uvijek višestruko isplati. S vremenom postaješ svjesnija, zadovoljnija osoba i tvoj život je sve više tvoj i onakav kakav si ti poželio, a ne onakav u kakvom si se “našao” igrom slučaja. To je ono što želim svim ljudima i na to se fokusiram ne samo knjigom već i svojim radom s osobama i organizacijama – svjestan život i djelovanje. Tako ćemo i kreirati bolje živote, ali i zdravije obitelji, organizacije, zajednice i društvo u cijelosti.

 

Izvor: Večernji list