Prvi izbor – lipanj 2019.
PRIČA
Napisala: Vesna Longin
Fotografije: Shutterstock
PROCVJETALI KAMEN
Otkad pamtim, živim na otoku Ižu. Gore je nebo visoko, dolje je more duboko, a ja godinama na školju* između plavetnila.Kad sam jednoga sunčanog jutra izvirio iz grmlja, pokraj mene su se zaustavile živahna djevojčica i njezina baka.
– Bako, pogledaj! Krasan, zanimljiv kamen! Baka razgrne grmlje da me bolje vidi i iznenadi se mojim izgledom.
– Poseban je, bajkovit! – zadivi se ona.
– Već ga zamišljam u našoj blizini, kod stare masline. Bio bi nam ukras! – oduševljeno će
djevojčica.
– Imam ideju! Zamolit ću dida da ga preveze u tačkama.
– Dobro si se sjetila. Did će brundati, ali svojoj će unučici ispuniti želju.
I njih dvije odoše. Ne mogu doći k sebi od uzbuđenja, srce mi kuca stotinu otkucaja u
minuti. Volio bih živjeti u susjedstvu moje vršnjakinje masline, u blizini drage djevojčice.
Doći će po mene, neće doći, hoće-neće! Protrljam oko da bolje vidim, ne znam je li to priviđenje ili uistinu vidim prave pravcate tačke, a iza njih djeda s malenom. Stigavši do mene, djed će razočarano:
– Ali, Paula, pa to je rohav, rupav i raspucan kamen!
Protrnuo sam, zaledio se i onda čujem:
– Dide, u tome je čar! Bure i oluje ostavile su ožiljke, zapise, šare u kamenu, treba samo znati čitati. Svaka pukotina, udubina, ima svoju priču, treba samo htjeti slušati.
Pogledaj ovu bužu*, kao da je oko kojim nas kamen promatra. Djed se raznježio, a bogme i ja. Još se nisam ni snašao, a već sam u tačkama. Djevojčica skače u zrak od veselja.
– Puno ti hvala, dide! Prvi se put vozim u tačkama, nije loše, zapravo je uzbudljivo, tlo je neravno, kvrgavo, pa poskakujem.
Malena me pridržava i veselo prati moje pocupkivanje: hop-cup, hop-cup. Smjestili su me u
blizinu stare masline, na malu uzvisnu, s prekrasnim pogledom na more. Moram se uštipnuti: sanjam li?
– Tu će ti biti lijepo, svi ćemo se brinuti o tebi – obeća mi Paula. Htio sam se zahvaliti, ali, ostao sam nijem.
Priču u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!
PJESMA
Napisala: Nevenka Videk
Ilustracija: Marsela Hajdinjak
Poruka ljetu
– Na put dalek se spremam –
proljeće ljetu piše
– vremena puno nemam,
ne mogu ostati više!
Ostavljam ti razlistane šume,
na granama raspjevane ptice,
travnjake leptira pune,
na stablima vjeverice.
Probudih potoke brze
i prešumne rijeke plave,
u cvjetnjacima posadih cvijeće,
na stazama razasuh mrave!
Livadama zazelenih skute,
razmirisah bagrem i bazgu,
rascvjetah bujne lipe,
sunčane tračke u snopove svezah
da zlatom kroz oblake sipe.
Pjesmu u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!
PRIČA
Napisala: Nives Madunić Barišić
Ilustracije: Željka Mezić
PRIJE ČITANJA…
Napišite pet rečenica o sebi kojima ćete obavijestiti prijatelje u razredu u čemu ste jako dobri ili zašto ste ponosni na sebe?
O kržljavom mravu i nespretnoj ovci
U mravinjaku pod starim hrastom na rubu velike šume živio je mrav Mirko. Dok su drugi mravi njegove dobi veselo jurcali po mravinjaku igrajući se, Mirko je sjedio u kutu i grickao lijevo ticalo. Otkako se rodio činilo mu se da je slabiji i sitniji od svojih vršnjaka. Noge su mu bile kržljave, a tijelo mršavo i bez ijednog mišića. Bio je uvjeren da su mu čak i ticala kraća od tuđih. Tako zabrinut i zagledan samo u sebe nije primijetio da mu dani prolaze, a on postaje sve tužniji i sve usamljeniji.
Jednoga jutra učiteljica je odlučila mravcima pokazati svijet izvan mravinjaka. Naložila im je da se uhvate za dugačku vlat trave i krenu za njom. Mirko je bio posljednji u nizu. Visoki cvjetovi, gusta trava, krupne kapi rose što se kotrljaju niz debelo lišće izgledali su mu zastrašujuće. Osjećao se sitnijim nego ikada. Zato je odlučio hodati za učiteljicom zatvorenih očiju. Držeći se za vlat trave, cupkao je vođen žamorom mravića i veselim učiteljičinim pjevanjem. Tko zna koliko je dugo hodao zatvorenih očiju, kad udari o nešto tvrdo pa se prevali na leđa i prestrašen razrogači oči. Iznad njega se koprcao bijeli vuneni oblak. Zapeo je na drvenoj ogradi i blejao. Dok je pregledavao ticala, koja se, srećom, nisu slomila od udarca, začuo je zapomaganje.
– Jao meni, jao meni! Kako sam mogla tako zapeti?! Što ću sada? Heej…
Ima li koga? Pomogniteee! Pomogniteee!… Oblak koji govori, začudio se Mirko.
– Kakav si ti to oblak? – upita Mirko.
– Oblak? Kako misliš oblak? Ja sam Verica, nespretna ovčica. S prijateljicama sam preskakala ogradu. One su odjurile dalje, a ja sam zapela. Možeš li mi pomoći da siđem? – reče ovčica Verica puna nade.
Priču u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!
STRIP
PROFESOR SVJETLAN
BLAGO
Scenarij i crtež: Tomislav Beštak
Strip u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!