Ne dao Bog većeg zla

Izreka Ne dao Bog većeg zla, koju u autobiografskim zapisima Rani dani izgovara pripovjedačev otac, postala je već našim općim razgovornim dobrom. Pogotovo nakon što su gledatelji vidjeli film, a zatim i televizijski serijal redateljice Snježane Tribuson. Roman istoga naslova prati odrastanje glavnoga junaka u razdoblju od jednoga desetljeća; od kraja pedesetih godina prošloga stoljeća, kada je Siniši Ančiću – zvanom Frula – deset godina, pa do njegovih prvih studentskih dana u Zagrebu. I čini to bez prekomjerne nostalgije. A kad se njezino strujanje i prepozna, sve ipak nestane u navali tribusonovske duhovitosti koja izbija baš iz svake stranice.

Kroz malobrojne opise i vješte dijaloge, Tribuson uspijeva načiniti mrežu međusobnih odnosa na različitim relacijama: između roditelja i djece, između supružnika, unuka i bake, brata i sestre, najboljih prijatelja. Životnost likova možda je najznačajnija karakteristika autorova pripovijedanja, pogotovo ako njegove likove krenemo uspoređivati s likovima nekih drugih domaćih prozaika. No, vi koji knjigu držite u ruci, uvjerite se u to osobno.

O autoru romana Ne dao Bog većeg zla:

Goran Tribuson rođen je 6. kolovoza 1948. u Bjelovaru, živi i radi u Zagrebu. Prvu knjigu kratkih priča Zavjera kartografa objavio je 1972., a potom još niz novelističkih zbirki (Praška smrt, Raj za pse, Spavaća kola, Klasici na ekranu, Zvijezda kabarea), kao i izabrane priče Osmi okular. Jedan od najproduktivnijih i najčitanijih hrvatskih prozaika napisao je i niz romana objavljivanih u nekoliko izdanja (Snijeg u Heidelbergu, Čuješ li nas Frido Štern, Ruski rulet, Polagana predaja, Legija stranaca, Zavirivanje, Uzvratni susret, Made in USA, Povijest pornografije, Siva zona, Potonulo groblje, Dublja strana zaljeva, Sanatorij, Noćna smjena, Bijesne lisice, Ne dao Bog većeg zla, Gorka čokolada, Susjed u nevolji, Propali kongres, Zbirka otrova, Sestrica s jezera, Otac od bronce), kao i autobiografsku tetralogiju – Rani dani, Trava i korov, Mrtva priroda i Vrijeme ljubavi.