U kanadskoj zabiti zjapi napušteni rudnik. Upoznajemo obitelj Cardinal, koja tvori pravu pravcatu prirodnu silu usred divlje prirode i koja broji ni više ni manje nego dvadeset jedno dijete. Jedno od njih kaže: „Nemamo ništa zajedničko s drugima, sazdani smo od vlastita daha, sami sebi nasušno potrebni, neponovljivi i nesklapni, jedinstveni u svojoj vrsti.“ Nakon što već desetljećima ne stanuju pod istim krovom, sastaju se kako bi iskazali počast ocu obitelji, prospektoru koji je u doba dok su bili djeca otkrio rudnik cinka. Braća i sestre pripovijedaju o svome pustopašnom, šarmantnom i nerijetko okrutnom djetinjstvu, a jedno od njih, ono koje
je možda bilo najbliže sreći, nedostaje. To izbivanje obavijeno je šutnjom. Tajne postupno izlaze na vidjelo…

Jocelyne Saucier uspjela je u ovom romanu mnoštvo glasova okupiti tako da se ponekad gotovo neprimjetno pretapaju jedan u drugi, a da opet ostaju svoji, neponovljivi. Knjiga je to koja ne previđa nijednu stranu života: ni njegovu tragiku, ni njegove radosti ni njegove neizvjesnosti, i koja je pored toga beskrajno blaga prema svojim osebujnim likovima.

„Prožet crnim humorom i dubinskim poznavanjem građe o kojoj pripovijeda, ovaj roman pokazuje talent Jocelyne Saucier (…). Ovaj nevelik, gusto ispisan roman maestralno kazuje veliku priču, punu mračnih tajni i društvenih komentara.“
Publishers Weekly

„Zadivit će vas dar Jocelyne Saucier kao pripovjedačice i njezin izrazit spisateljski ukus kad iznosi prisjećanja na dječje bjegove. Slika pogoleme obitelji, njezinih običaja, bratsko-sestrinskih rivalstava i jezičnih osobitosti, nadasve je točna. Potresna drama promeće se u obiteljsku tajnu koja truje većinu mladih Cardinala.“
Onlalu.com

„Tajanstvena eksplozija u središtu je radnje ove knjige koja se čita u dahu. Djeca Cardinalovih u ovoj velikoj bratskoj zbrci naizmjenično pripovijedaju o svome anarhičnom djetinjstvu. (…) Neumoljivo.“
Le Figaro littéraire

O autorici:

Jocelyne Saucier (1948. Clair, New Brunswick) kanadska je spisateljica i novinarka koja živi u Quebecu. Diplomirala je politologiju na Sveučilištu Laval. Radila je kao novinarka do 1996., kada joj je objavljen prvijenac La vie comme une image. Roman je dospio u finale „Prix du Gouverneur général“ za francuskojezičnu fikciju (1996). Njezin drugi roman, Les heritiers de la mine, bio je finalist natječaja za „Prix France-Québec“ (2001), a treći, Jeanne sur les routes, bio je u finalu za „Prix du Gouverneur général“ 2006. Velik je uspjeh postigla četvrtim romanom, Pljuštale su ptice, kojim je osvojila nekoliko vrijednih priznanja: „Prix France-Québec“ (2012), „Prix Ringuet“ (2012), „Prix des 5 continents de la francophonie“ (2011), „Prix des lecteurs Radio-Canada“ (2012), „Prix littéraire des collégiens“ (2012) i „Prix du Club des Irrésistibles“ (2012). Roman je također bio u finalu „Prix du Gouverneur général“ za prijevod s francuskog na engleski jezik 2013. godine, a prema njemu je snimljen i film. Posljednji roman, A train perdu, izašao joj je 2020. godine i požeo pohvale kritike. Knjige su joj prevedene na petnaestak jezika.