Azami

Mitsuo Kawano tridesetpetogodišnjak je poput mnogih drugih; urednik u kulturnom časopisu, oženjen snažnom i pametnom ženom, Atsuko, i otac dvoje djece o čijem odgoju, kao i kućanstvu, brine njegova supruga. No problem se javlja jer Atsuko postaje više majka, a manje partnerica što iz veze istiskuje intimnost pa, iako u naponu snage, Atsuko i Mitsuo postaju sexless par.

Slučajan će ga susret s Gorôm Kidaom, bivšim školskim kolegom, a danas uspješnim poslovnim čovjekom, uvesti u tajne, erotičnim magnetizmom nabijene, odaje visokog japanskog društva. U zamamnoj i tajanstvenoj animir-dami prepoznat će Mitsuko, nekadašnju suučenicu i kolegicu iz klupe. Svoju prvu ljubav. Tad ju je okitio nadimkom Azami. Kao cvijet iz uspavanke njegova djetinjstva, cvijet koji se, zbog oštrog trnja skrivenog pod njegovim listovima, nikome ne poklanja. Hoće li se, u kolopletu Mitsuu dotad nezamislive strasti, na tom trnu rasprsnuti i siguran mjehurić njegove svakodnevice?

U ovom je kratkom i atmosferičnom romanu kanadska spisateljica japanskog porijekla Aki Shimazaki uspjela, kroz igru svjetla i sjene, stvoriti posve japansku priču francuskog šarma. Misli i osjećaji njegovim stranicama klize kao prsti preko latica cvijeta ili ljubavničkog tijela. Bez mnogo riječi, autorica priči o tjelesnosti, požudi, opsjeni i međuigri prošlosti i sadašnjosti stvara dubinu, a finesa njezina literarnog tkanja ostavit će čitatelje u želji za razotkrivanjem idućeg komadića slagalice.

Povezanost sa simbolima, znakovima i sudbinom u ovom je romanu snažna. Sveprožimajuća kemija navest će čitatelja da poželi zauvijek ostati u njemu. I to je dobro jer Azami je tek prvi dio najavljenog ciklusa.
LAURENCE HOUOT, France info

Preciznim i jednostavnim pismom, Aki Shimazaki ispisuje evoluciju pojedinčevih osjećaja, intimnu povijest bivanja u paru. Korištenjem kratkih rečenica, minuciozno će postaviti scenu, stvoriti ozračje i pobuditi napetost. Rezultat? Mali književni dragulj, kao i uvijek.
NATALIE VANHAUWAERT, On lalu

O autorici:

Aki Shimazaki (1954), kanadska je prevoditeljica i nagrađivana književnica rođena u japanskom gradu Gifuu. Studirala je predškolski odgoj i četiri godine radila kao odgojiteljica. U Kanadu emigrira 1981. te deset godina živi u Vancouveru i Torontu da bi se 1991. trajno nastanila u Montrealu gdje je, kroz program za obrazovanje i osnaživanje mladih, završila školu francuskog jezika.

Usporedno sa zaranjanjem u novi jezik, započinje i njezina spisateljska avantura – francuski joj je, reći će poslije u jednom intervjuu, donio jasnoću i preciznost, osobine posve suprotne onima japanske književnosti. Ipak, geografski se i tematikom neće odmaknuti od rodne zemlje čije zakutke istražuje u svakom od u četiri pentalogije podijeljenih dvadeset romana dosad prevedenih na desetak jezika. Drugi roman, Himaguri, 2000. je godine nagrađen Prix Ringuet, Wasurenagusa 2002. osvaja Canadian-Japanese Literary Prize, a Hotaru 2005. prima jednu od najvećih kanadskih literarnih počasti, Governor’s General Award za francusku prozu.

Roman Azami prvi je dio njezina posljednjeg pentaloškog ciklusa Sjena čička (L’ombre du chardon).