Lika je područje u jugozapadnom dijelu Hrvatske, uokvireno planinskim lancima Velebita, Velike i Male Kapele te Ličke Plješivice. To je brdovit kraj u kojemu prevladavaju šume i pašnjaci, ali i zaravni i mnogo polja u kršu (Ličko, Gacko, Krbavsko, Koreničko, Lapačko). U Lici su i naše najveće rijeke ponornice i najljepša jezera – Plitvička. Zimi padne puno snijega, koji se ondje dugo zadržava.
Plitvička jezera
Na sjeveru Like pružaju se veličanstvena Plitvička jezera u duljini od osam kilometara. To je skupina od 16 većih i mnogo manjih međusobno povezanih jezera: voda se prelijeva iz viših u niža preko sedrenih barijera. Veliki slap najviši je u Hrvatskoj: visok je 78 metara. On nastaje obrušavanjem potoka Plitvice niz strmu liticu; ostali slapovi tvore jezera.
Zbog prirodnih ljepota slapova, kaskada, špilja i šume Plitvička jezera s okolicom proglašena su nacionalnim parkom, a nalaze se i na popisu Uneskove svjetske prirodne baštine.
Gacka – sad je vidiš, sad je ne vidiš
Rijeka Gacka izvire na jednom kraju Gackoga polja, a ponire na suprotnome. Po duljini je treća ponornica u Europi (rijeka Lika je druga!). Ponornice su rijeke koje jednim dijelom ili cijelom svojom duljinom teku ispod zemlje kroz krški sustav. Izvorišni dio Gacke sastoji se od mnogo malih izvora u obliku jezeraca – “vrila”. Vrelo rijeke Gacke proglašeno je spomenikom prirode. Tu su nekoć bile brojne mlinice, od kojih su neke obnovljene i uređene, pa se i sada može vidjeti kako se melje brašno. Osim njih mogu se vidjeti i pile za drva, stupe i koševi za pranje sukna.
Memorijalni centar “Nikola Tesla”
Za 150. obljetnicu Teslina rođenja u Smiljanu je otvoren Memorijalni centar “Nikola Tesla”. Ondje se može doznati sve o Teslinu životu i radu, razgledati njegovu rodnu kuću i vidjeti modele njegovih najvažnijih izuma i pokusa, npr. elektromotor, Teslin transformator, Teslinu turbinu i “Kolumbovo jaje”. Djeci je svakako najzabavnije igralište s osam elemenata koji služe za igru, ali i za učenje: pomažu razumjeti kako rade Teslini strojevi.
Tko to tamo zuri?
Vozeći se iz Zagreba u Split, točno na pola puta opazit ćete usamljeno brdo kako izranja iz Ličkoga polja. Gole stijene iznad šumovita podnožja izgledaju poput kamenih glava. Ime mu je Zir, što vjerojatno dolazi od riječi “zuriti”. Brdo je zacijelo služilo kao promatračnica u ratnim vremenima, posebno tijekom turskih osvajanja. S njega se pružao dobar pogled na cijelo Ličko polje i važnu prometnicu koja je njime prolazila. Danas u Zir “zure” putnici zadivljeni njegovom ljepotom. Ličani su mu ispjevali i pjesmu: “Da je mlika kolika je Lika, bio bi sir koliki je Zir.”